Još uvijek se ne stišava bura oko posjete ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova Bosni i Hercegovini i dvostrukog diplomatskog skandala koji je ta posjeta izazvala.
Elektricitet međunarodnih odnosa u Bosni i Hercegovini nije novost, baš kao što nije bilo vijesti da je historijski rezultat svih tih odnosa stvorio velike probleme. Početak Prvog svjetskog rata samo je jedan takav dokaz.
Šta se tačno događalo u pozadini u Sarajevu prije i tokom posjeta Lavrova, zasad se ne može sa sigurnošću reći. Ono što se može raspravljati i bilo ko ko poznaje diplomaciju slaže se da je ruska diplomacija među najmoćnijima na svijetu gdje rijetko što nije prepušteno slučaju. Budućnost će pokazati stvarne posljedice svega što se dogodilo, posebno na kraju kada je Lavrovu poklonjena ikona.
Ponašanje Milorada Dodika još je jednom potvrdilo svu bahatost koju je nosio zajedno s likom cestovnog pljačkaša. Dodik, prvi čovjek Predsjedništva Bosne i Hercegovine, napravio je prkosne fotografije bez zastave zemlje koju predstavlja. Na kraju je jednom od najmoćnijih svjetskih diplomata dao ukradenu ikonu. Postavlja se pitanje može li se ikona Lavrovu dati bez provjere protokola, o kakvom je poklonu riječ i ko je vlasnik? Veoma teško! Stoga su sumnje koje su izrazili diplomati iz Sarajeva osnovane, jer je Lavrovov tim neizravno ponudio takav poklon kroz takve interne kanale tokom pripreme posjeta i protokola. To sigurno nije došlo iz Dodikove glave. Nakon što se skandal dogodio, Ispunjeni su službeni uvjeti “da se Dodik pusti niz vodu”. Stvorio se dojam da je trgovac iz Laktaša ponizio ruskog ministra vanjskih poslova i samu Rusiju kao državu koja nije dopuštala takve skandale. A što se krije iza svega ovoga?
Rezultati politike mjere se stvarnim i mjerljivim kretanjima, a ne PR pogledima i bukom. Samo nekoliko dana prije dolaska Lavrova, Dodik je ponizno uklonio ploču s imenom Radovana Karadžića iz studentske rezidencije na Palama. Potez kaže da se Dodik boji europskih sankcija i upozorenja SAD-a, koje ga stavljaju na crne liste. Iako otvoreno propagira ruske interese na Balkanu i u Bosni i Hercegovini, Dodik je zajedno sa svojim kolegama iz Predsjedništva BiH Šefikom Džaferovićem i Željkom Komšićem ojačao saradnju s NATO paktom potpisivanjem ANP-a. Dodik se javno protivi NATO paktu i doista ga je potpisao s Komšićem i Džaferovićem. Ako misli da se može igrati na ovaj način s Rusijom koju koristi za svoju vladavinu, definitivno se zanio, jer to nije jezik s kojim komunicira. Sjedenje na dvije stolice ne može se temeljiti na puno ozbiljnijoj državi, a kamoli jednoj lošoj administrativnoj strukturi podijeljenoj na Istok i Zapad kojase zove Republika Srpska.
Tokom posjeta Lavrov je poslao poruku Europi i Americi, a ne Dodiku i njegovim sljedbenicima. I Džaferović i Komšić poslali su snažnu poruku i jasno stavili do znanja koje su političke snage prozapadne, a koje ne. Čović se također još jednom postrojio, vjerujući da je neko naivan u svijetu velike politike. Dodik je bio gorivo za sve te preplete. Smješten na granicama već davno i uvršten na crnu listu Zapada, također je uspio svoje ime službeno i javno staviti na ruski demobilizacijski popis. Poruka je jasna, vrijeme je za novog ruskog igrača, Dodiku je isteklo vrijeme!
