Tokom perioda osmanske uprave u Bosni i Hercegovini, sjedište bosanskog beglerbega/valije se nalazilo u Sarajevu, Banja Luci i Travniku. Jednostavno rečeno, u tim mjestima se nalazio njegov dvor. Bosanski namjesnik je gotovo uvijek imao titulu vezira i rang paše sa tri tuga (čina). Postavljao ga je carski Divan na prijedlog velikog vezira (premijera Osmanskog carstva) i o tome izdavao berat (sultanova povelja) i ferman (sultanova naredba). U fermanu su stajale njegove dužnosti, a u beratu njegove prinadležnosti. Bosanski beglerbeg je imao has (posjed) koji mu je donosio godišnju rentu od 600 000 akči – to su zapravo prihodi bosanskog sandžaka, a po njemu je bosanski namjesnik imao veća primanja samo od kiparskog beglerbega koji je imao godišnju rentu od 550 000 akči. Zbog toga je bosanski beglerbeg dobijao u arpaluk i ostale sandžake u Bosanskom ejaletu, a najčešće hercegovački čiji je has iznosio u prosjeku 410 515 akči.
U fermanu su navođene njegove dužnosti u kojem je stajalo: “Da budno čuva i štiti povjereni ejalet i sultanove gradove; da sprovodi odluke centralne vlasti; da pazi da se u njegovom ejaletu ne uradi ništa što bi bilo suprotno uzvišenom šerijatu i sultanovom kanunu; da obezbijedi ličnu i imovinsku sigurnost božijih sluga i sirotinje.” No, beglerbeg je prvenstveno imao dužnost da se stara o uređenju i održavanju vojske i vojnih ustanova, te da rukovodi poslovima civilne administracije. Uz sebe je imao i dvor sa dvorjanima, dostojanstvenicima u činovnicima. Njegov dvor se nazivao saraj, a svaki se sastojao od selamluka (muškog dijela), harema (ženskog dijela), hazina (riznice) i kilera (ostave). Na čelu svih dvorskih aga se nalazio kapetan aga, a na čelu odjeljenja dvorski aga. Najugledniji namjesnikovi dvorjanici su bili: silahdar aga (brinu se o naoružanju), rikabdar aga (starao se o penjaju na konja), čohadar aga (brinuo se o namjesnikovoj odjeći) i tulbent aga (starao se o namjesnikovim turbanima). Osim navedenog u sjedištu namjesnika je bilo raznih dvorskih zanatlija: terzibaša (krojač), čurčibaša (pravio krznena odijela), đugumbaša (pisar), kujundžija (izrađivao posuđe), imama, hodža, hekimbaša (doktor), madžun aga i džindibaša (lovac). Po rangu su dolazili: kapu aga, odobaša, haznadarbaša pa kilardžibaša. Posebnu grupu su činili dvorjani koji su se brinuli za spremanje hrane i pića: aščibaša, šarabdar, kahvedžibaša, tutundžibaša, buhudar aga, sofradžibaša i mutvak emin. Kapidžibaša je bio neposredni starješina straže bosanskog beglerbega. Od XVII stoljeća pojavljuje se zvanje miralem, koji je vodio brigu o zastavama i mirahor koji se starao o konjušnici.
