Da Komšić kada je riječ o Izbornom zakonu i eventualnim izmjenama Izbornog zakona, ima neuporedivo bolje (evropske) karte od Čovića, priznao je i istaknuti novinar Večernjeg lista Tomislav Krasnec, koji piše da HDZ-ov prijedlog promjena Izbonog zakona BiH u cijeloj Evropi podržava samo – Rusija!
Naime, govoreći u intervjuu za portal Klix.ba, tj. odgovarajući na pitanje da li je u Bosni i Hercegovini moguć kombinacija etničkog i građanskog koncepta i kako vidi da se Čovićevi zahtjevi nastavljaju na osnovu takozvanih legitimnih predstavljanja naroda na izborima delegata u Domu naroda Parlamenta FBiH i članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Komšić je izravno pozvao Čovića da se žali Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu ako vjeruje da je njegov izbori ugrožavaju kolektivna prava Hrvata kao naroda.
“Ja savjetujem gospodinu Čoviću da ako misli da je ugrožena konstitutivnost, odnosno ako misli da su Hrvati ugroženi, kako on to voli reći, neka se obrati sudu u Strazburu. Neka ide putem kojim su išli i Sejdić i Finci i Zornić i drugi. To je moja zvanična poruka njemu. Pa ako mu Strazbur, sud za ljudska prava kaže da je on u pravu, nemamo onda šta komentarisati. Ali on to neće uraditi, jer ne može dobiti takvu odluku u Strazburu niti može dobiti podršku. Jer sve ono što on traži kosi se sa konceptom osnovnih ljudskih prava pojedinaca jer je cijela Evropa postavljena na tom temelju”, kazao je Komšić koji je taj način vrlo samouvjereno bacio rukavicu u lice Čoviću i pristalicama HDZ-ove politike zasnovane na etničkoj segregaciji.
Evidentno je da Komšić svoje samopouzdanje u izborna načela temelji na vlastitoj političkoj agendi, što nije samo u skladu s 14 prioriteta po mišljenju Europske komisije, već i s presudama Europskog suda za ljudska prava.
Sa presudama na koje se za razliku od Čovića, Komšić neumorno poziva kako u zvaničnim razgovorima sa predstavnicima Evropske unije, tako još više i u nezvaničnim, dok sve to nailazi ako ne na otvorenu podršku, onda sigurno nailazi na razumijevanje od strane evropskih zvaničnika, koji jednostavno sve i da hoće ne mogu biti protiv osnovnih pravnih postulata Evropske unije i Evropskog suda za ljudska prava, odnosno protiv jednakopravnosti građana kao pojedinaca.
Analizirajući zaključke Vijeća za vanjske poslove EU o proširenju, i nastojanja Republike Hrvatske da pod to podvuče izmjene Izbornog zakona BiH, Krasnec uočava da tako općeniti zaključci i spominjanje potrebe za promjenom izbornog zakona u BiH ne znače puno u situaciji kad i Evropska komisija i sve druge EU institucije pod time misle na implementaciju presude Sejdić-Finci, a ne nužno na ono što Mostar i Zagreb misle kad kažu promjena izbornog zakona.
Dakle, činjenično gledano, hrvatski novinar Krasnec, poručuje zapravo isto što Čoviću pa i Zagrebu poručuje Komšić kada ih poziva na dvoboj pred Sudom u Strazburu, opravdano uvjeren u činjenicu da se ono što traže Čović i Zagreb kosi sa implementacijom presuda Evropskog suda za ljudska prava, i to ne samo u slučaju Sejdić – Finci nego i sa nizom povezanih presuda, među kojima je i presuda Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Zornić koja nalaže odbacivanje principa konstitutivnosti, nastalog, kako presuda kaže uslijed činjenja genocida i etničkog čišćenja.
Kuroizet je u tome da se niko drugi do Komšić, ponovo pozivajući se na presude Suda iz Strazbura poziva na odbacivanje konstitutivnosti, dok Čović s druge strane, suprotno presudi grčevito brani princip konstitutivnosti. Stoga je i jasnije zbog čega Komšić poziva na dvoboj pred Evropskim sudom, kao i to zbog čega kolumnista Večernjeg lista, ispravno primjećuje igru gluhih telefona između Zagreba i “političkih Gruda sa jedne strane, te Brisela i Strazbura sa druge strane.
