Grčki pisac Herodijan, koji je živio u III stoljeću p.n.e, za Ilire kaže da su bili izrazito visoki i veoma jaki ljudi. Uvijek pogibljenog i srnutog hoda, ali tromog duha. Nije ih smatrao inteligentnim, ali kada uzmemo u obzir da su visokocivilizovani Grci malo koga, mimo sebi, smatrali inteligentnim onda ovu njegovu tvrdnju trebamo uzeti sa rezervom. Prema antropološkim mjerenjima, sa raznih dijelova koje su naseljavali, i prema ličnom pisanju Herodijana – muškarci su u prosjeku bili visoku 165 cm, a žene 153 cm. Bili su izrazito tamnog tena. Ipak, pojedini su rimski carevi ilirskog porijekla, poput Valentinijana, bili visoki, sa plavim očima i plavom kosom. Za današnje pojmove njihova tjelesna visina nikako ne opravdava tvrdnju da su bili visoki. Međutim za antičko doba, kada su ljudi bili puno niži nego danas, Iliri su bili izrazito visoki. Antropološka istraživanja su pokazala da su Iliri uglavnom pripadali dolihokefalnom tipu, dok je daleko manje bilo onih sa brahikefalnom lubanjom. Saznanja o njihovom fizičkom izgledu imamo i u rimskim likovnim prikazima. Na njima su prikazane reljefske izrade Ilira, ili Iliri kao rimski zarobljenici. Reljefi su dosta češći. Rimljani su ih uglavnom prikazivali kao i sve barbare – vezane u lancima i poniženi nakon rimske pobjede nad njima. Na prostoru današnje Bosne i Hercegovine pronađeni su brojni ilirski nadgrobni spomenici na kojima su Iliri prikazani sa bujnim bradama, kosom i licima veoma sličnim današnjim stanovnicima Dinarida.