Vjerske građevine iz osmanskog perioda razasute su po čitavoj Bosni i Hercegovini. Podizali su ih ljudi iz privatnih inicijativa kao svoje zadužbine. Od spomenika te vrste najvažnije su džamije. Za historiju umjetnosti su prije svega od značaja stilski dotjerane džamije pod kupolom, kojih u našoj domovini ima tridesetak.
Jedna od velelijepih džamija, kojoj je teško ravnu naći, je ona u Sarajevu, podignuta 1530. godine od strane tadašnjeg bosanskog namjesnik Gazi Husrev bega, čije su građevine bile za Sarajevo od prvoklasnog značaja u njegovom razvoju. Njegova džamija zvana “Begova” dominira i danas svojom monumentalnošću starim, trgovačkim i zanatskim, centrom Sarajeva. Graditelj džamije je bio nemira Adžem Ali iz Tabriza, koji je zarobljen tokom osmansko – perzijskog rata. Na kapiji džamije se nalazi natpis (Tarih), dimenzija 120 x 60 cm, u stihovima i na arapskom jeziku koji u prevodu glasi: “Sagradi veliki dobročinitelj Husrev – beg za božiju ljubav kuću za one, koji pred Bogom na zemlju padaju. On je satro neprijatelja, a pomogao borcima za vjeru. On je prosuo dobročinstva i pomogao pobožnim ljudima. Božija providnost reče nam ovo, da se znade kada je sagrađena ova džamija. Ovo je skupište dobročina i kuća zahvalnika”.
Frontalni dio građevine karakterističan je po teškim mramornim stubovima, na koje se naslanjaju lukovi trijema. Njena glavna kupola podiže se 26 metara nad ulicama, a masivni minaret oko 45. Ispod kubeta se nalazi kružna galerija sa drvenom ogradom koja je svojevremeno služila za paljenje mnogobrojnih džamijskih kandilja. Građevina djeluje više svojom ogromnošću nego li otmjenosti i formom. Velika središnja prostorija džamije kvadratnog je oblika i nosi tešku kupolu sa niskim tamburom. Prostorija se dalje proširuje sa strane dvjema manjim kvadratnim prostorijama presvođene lukom visine 16 metara, koje su pokrivene kupolama, dok se sa leđa ulazi u još jednu prostoriju u kojoj se nalazi mihrab i mimber. Posljednja prostorija pokrivena je polukupolom. Mihrab se nalazi u crvenoj mramornoj plohi koja je dekorisana. Desno od mihraba se nalazi mimber koji je podignut od sedam vrsta mramora. Lijevo od mihraba se nalaze dva ćursa. Desno se nalazi galerija, koja je podignuta na osam mramornih stubova i ograđena drvenom ogradom. U vrijeme namaza tu borave službenici koji obavljaju namaze. Unutrašnjost džamije, kvadratne osnove 6,5 x 6,5 metara, ukrašena je obiljem drvorerzbarije i kamenorezbarije. U tome se naročito ističu raskošne dekoracije skalatika u glavnoj prostoriji džamije, konhi mihraba i portala. Unutrašnjost je specifična i po skupocjenim ćilimima koji su donacija brojnih islamskih zemalja. Džamija je odlično osvijetljena čemu svjedoči 51 prozor. Minaret džamije gotovo da nema nikakvih dekoracija i upečatljiv je samo zbog svoje masivnosti. Lijevo od glavnog ulaza se nalazi levha stara oko 120 godina na kojoj je zlatnim slovima napisano: “Nema božanstva osim Jednog Boga, a Muhamed je Božiji Poslanik”.
Džamiju je, u toku svoga postojanja, dva puta zahvatio požar, prvi 1775. godine i drugi 1879. godine. Prva restauracija je urađena od strane austrougarske vlasti 1886. godine, ali to nije učinjeno u ranijem orijentalnom stilu. U vrijeme odbrambeno – oslobodilačkog rata ‘92 – ‘95 džamija je pretrpjela velika razaranja. U toku artiljerijskog djelovanja po gradu pogođena je sa oko 100 minobacačkih i topovskih projektila. Današnji izgled poprimila je 2001. godine.
