Prateći cjelokupne aktivnosti i uspjehe Armije Republike Bosne i Hercegovine te preuzimanje kompletne strategijske inicijative na ratištu u Bosni i Hercegovini, ne možemo a da se ne osvrnemo na bitne činjenice koje je čine onim što ona jeste: ARBiH nastala je na političkoj platformi i osnovi Patriotske lige kao oblika vojnog organizovanja naroda Bošnjaka u pružanju otpora agresiji bivše Jugoslavenske narodne aermije i srbo – crnogorskog agresora na slobodnu, nezavisnu i međunarodno priznatu državu RBiH. Ondje gdje nije bilo organizovanog dijela Patriotske lige u obliku jedinica i pojedinaca, organizaciju su prihvatili i provodili napredni, viđeniji i patriotski opredjeljeni pojedinci i grupe građana Bošnjaka i ostalih slobodoljubivih naroda.

Cjelokupnu aktivnost u organizaciji pružanja otpora agresoru vodila je jedino organizovana i politički svjesna Stranka demokratske akcije. SDA je pružila i bitan materijalni doprinos u opremanju i formiranju prvih početnih vojnih organizovanja jedinica PL, Zelenih beretki, Teritorijalne odbrane i napose ARBiH. Njen bitan doprinos ogleda se i u kadrovskom vođenju i jačanju ARBiH.

U početnoj fazi pružanja otpora agresoru ne treba zaboraviti i koordiniranu akciju i saradnju sa organizovanjem i pružanjem otpora agresoru na Republiku Hrvatsku, iskustvu tog rata, kao i primijenjene metode i oblike zajedničkog organizovanja bošnjačkog i hrvatskog naroda u RBiH u pružanju otpora agresoru. Zajedničko organizovanje i pružanje otpora srpsko – crnogorskom agresoru bošnjačkog i hrvatskog naroda u RBiH jedan je od svijetlijih momenata zajedničkog življenja na našim prostorima.

Opremanje prvih odbrambenih jedinica sa oružjem, opremom i ostalim MTS-om postao je jedinstven primjer u svijetu. U početnom periodu osnovno naoružanje činile su lovačke puške – sačmarice, karabini, ručno izrađene puške, cijevi, ručno izrađene bombe i ko zna još kakvi primjeri oružja, su bili dio lepeze prirodne nadarenosti Bošnjaka na snalažljivosti u izboru oružja i oruđa za pružanje otpora agresoru. Politički dogovori srpskog naroda i drugih, koji se smatraju velikim i nezavisnim oko podjele BiH, natjerali su Bošnjake na brzu i u svijetu nezapamćeno efikasnu organizovanost i organizaciju oružane sile u obliku TO, a zatim ARBiH u vodove, čete, bataljone, odrede, operativne grupe, brigade, korpuse i ko zna koje još oblike na efikasnom pružanju otpora agresoru.

I pored djelovanja neprijatelja kroz KOS i propagande da su Bošnjaci iz redova oficira bivše JNA protivnici svog naroda, te da im ne treba vjerovati, ARBiH stvara kadar uz mukotrpno dokazivanje oficira bivše JNA Bošnjaka koji su najčešće počinjali kao borci, a dostizali komandne funkcije kao komandanti bataljona, brigada, odreda, operativnih grupa i korpusa. Izrastaju i komandanti koji nisu imali vojno – stručno obrazovanje i uspješno komanduju jedinicama u borbi protiv agresora. Tipičan primjer najefikasnije obuke boraca za pružanje otpora agresoru je obuka u borbi, obuka kroz akcije. Takva obuka je dala izuzetne heroje, ali je imala i cijenu u pogibiji vrsnih komandanata i boraca koji su bili nadahnuće za dalju borbu.

Kada sam kao komandant 4. korpusa ARBiH upitan od novinara BBC-а kakav je motiv i patriotizam vas i vaših boraca kada nemate nikakvih šansi za opstanak, tada smo bili u potpunom okruženju četničkih i ekstremnih snaga ustaša iz ekstremnog dijela HVO-a. Odgovorio sam: “Čovječe, ja se borim za svoj život i živog svoje djece i ovih ljudi, a ovi ljudi oko mene bore se za svoje i živote svoje djece, oni brane svoje kuće – domove. Mi to radimo u jednoj zemlji koja se zove Bosna. Naš čovjek, Bošnjak – musliman prvi put ratuje za sopstvenu slobodu i prvi put se jedinstveno odupire agresiji”.

Šta je u tom bosanskom vojniku što ga čini tako kvalitetnim? Vojnik ARBiH nema adekvatnu opremu, odjeću, uniformu, oružje, platu, nema najčešće ni dovoljno municije, a taj vojnik ide u napad i ruši načela vođenja rata do sada definisanog u svijetu i postiže začuđujući tempo napada i oslobađa teritoriju, tako da zbunjuje vojne eksperte svijeta. Kvalitet je u našem čovjeku Bošnjaku. On ne boluje od lažne tradicije (“Rado Srbin ide u vojnike”), on se ne busa u prsa da je najsposobniji “nebeski” vojnik. On je svjestan sebe i ne robuje šablonu krute discipline, on misli, po uzoru – želji Napoleona koji je rekao: “Dajte mi vojsku koja ne jede i ne troši, osvojiću svijet”. Taj naš vojnik ima i troši manje od bilo kojeg vojnika u svijetu, ali i pored toga on je najbolji vojnik – pješak na svijetu.

ARBiH egzistira kao sistem savremene vojne organizacije. Ona ima svoj ŠVK sa sposobnim komandantom i kvalitetnim kadrom, ima komande korpusa, operativnih grupa i brigada i sve funkcioniše. Sistem rukovođenja i komandovanja je sve efikasniji i efikasniji. Po svim elementima ostvaruje se sadejstvo. ARBiH ima svoje škole, Ratnu oficirsku školu i više centara za obuku vojnika regruta i raznih specijalnosti. ARBiH ima političku snagu u jedinstvenom pokretu naroda u pružanju otpora agresoru. ARBiH ima industriju u sopstvenim uslovima i njeni stručnjaci i radni ljudi su u stanju praviti sva sredstva za konvencionalno vođenje rata.

Mi ne vodimo osvajački rat, nepravedni rat, ARBiH vodi pravedni, oslobodilački odbrambeni rat. Njeni vojnici ne ruše i ne pale sakralne objekte i ne ruše kulturno – istorijske spomenike (za razliku od onih koji su srušili Stari most u Mostaru), u oslobodilačkim pohodima ne ruši i ne pali naselja. Sve negativne pojave se analitički uočavaju, obrađuju i uspješno rješavaju i prevazilaze. ARBiH imala je snage da se obračuna sa svima onima koji nisu prihvatili jedinstven sistem rukovođenja i komandovanja borbenim dejstvima.

Sagledavajući i cijeneći sve bitne elemente nastanka, narastanja razvoja karaktera i kvaliteta ARBiH, posljednji uspjesi, a posebno 5. i 7. korpusa, logičan su slijed koji ARBiH stavljaju u jedinog i osnovnog faktora odbrane RBiH. Peti korpus je u zadnjih 15 dana svog ofanzivnog djelovanja oslobodio oko 300 km2 teritorije koja je okupirana od agresora. U oslobodilačkom naletu jedinica 5. korpusa zarobljen je veći broj neprijateljskih vojnika, gubici u živoj sili neprijatelja su očiti, a kao ratni plijen 5. korpusa u oružju ojačan sa: 3 oklopna transportera, 2 tenka, 3 topa ZIS, jednim topom B-1 76 mm, 2 minobacača 120 mm, oko 20 minobacača 60 i 82 mm, 15 motornih vozila raznih tipova, 6 protivoklopnih raketa sa lanserom “maljutka”, nekoliko PAM-ova 12,7 mm i PAT-ova 20/1 i 20/3 mm. Zaplijenjena je veća količina municije raznog kalibra od 7,62 mm do 12,7 mm i granata od 60 mm do 120 mm.

IZVOR: List “Oslobođenje”, 1. XI 1994. godine