Bosni i Hercegovini danas nedostaje čovjek koji je desetljećima ostavljao trag u nogometu u našoj zemlji. Legendarni Ivica Osim preminuo je danas u 81. godini života, ostavivši iza sebe mnoga ostvarenja, citate i kultne trenutke.
Vrhunski ljubitelji nogometa kažu da su njegovi potezi na zelenilu čudesni. Na nesreću navijača Željezničara, najupečatljiviji trenutak na klupi Plavih je scena u kojoj popularni Švabo drži glavu nakon pogotka Csuhayija za Videoton u 87. minuti i uskratio Željezničaru da igra u finalu Kupa UEFA protiv Real Madrida.
Svaka njegova riječ bila je mudrost za sebe, svaka pročitana rečenica nije bila samo nogomet, već i život.
No, najupečatljiviji potez po kojem će ga svi Bosanci i Hercegovci pamtiti je vrijeme kada je Osim bio selektor Jugoslavije. I to ne rezultatom na terenu, nego humanim gestama koje je malo ko smio napraviti usred Beograda krvave 1992. godine.
23. maja 1992., samo tri sedmice prije početka Europskog prvenstva u Švedskoj, Ivica Osim održao je konferenciju za novinare u Beogradu.
Mnogi novinari bili su željni čuti što im je Švabo imao za reći, i bili su uplašeni onim što se dogodilo.
Osim što je sjeo i rekao sve što mu je na umu za nešto manje od minute. Podnio je ostavku u suzama zbog agresije na Bosnu i Hercegovinu.
“Ostavka je, ovako, najdirektnija stvar, da kaže čovjek: odlazim i gotovo je. Opet vam kažem, a to sam već ponovio, da ne vjerujem da mogu da idem, niti ću ići, ni u Firencu ni u Švedsku. Sve što mogu da napravim, ovako ljudski, i ako me neko bude pitao, tu nema problema nikakvih, to je moj privatni gest, a vi ga možete protumačiti kako hoćete… To je neka moja lična odluka, a ja neću da govorim radi čega i da objašnjavam, vi vrlo dobro znate. Ali ako ništa drugo, i ono jedino što mogu da učinim za taj grad, bar da se i vi sjetite da sam se rodio u Sarajevu, a znate šta se dešava”, rekao je Osim i ušao u legendu.
Jer, njegova ljubav prema rodnom gradu nije imala cijenu. A to je bilo vrijeme kada je u Beogradu cijena za takve izjave mogla biti i život.
