Propašću epirske dinastije, Iliri a naročito pleme Ardijejci koje je živjelo i na prostoru Hercegovine, izvodi neprekidne napade po obalama Peloponeza, Elide i Mesenije, tokom IV i III stoljeća p.n.e. Prema navodima Dionizija Sirakuškoj, vladara Sicilije, ilirsko pustošenje obala Jadrana je postalo endemsko zlo, koje se nije moglo iskorijeniti.
Rimski historičar Polibije, bilježi da je, drugi poznati kralj Ilirije, Agron organizova moćnu ilirsku mornaricu, ali da ona nije sputavala život po grčkim naseljima na dalmatinskoj obali. Također, plemena poput Japiga i Peuceta tokom 231. i 230. godine pustoše Jadransko more.
Od ovih godina počinju sve češći gusarski napadi Ilira na prostoru Jadranskog mora. Ispostavit će se na kraju da je drugi poznati ilirski kralj, Agron, u svojoj viziji vladavine naročit akcenat stavio na pustošenje jadranske obale, kako bi na taj način obogatio svoju kraljevski riznicu.
Nakon pobjede nad Etolcima 231. godine, ilirski kralj Agron napada brojne utvrđene gradove poput Fenike. Prema pisanju historičara Polibija, Iliri su, pokrajinama uz Jadransko more, neprestano harali. Kako su sami glavni centri, pokrajina koje su poharane, bili dosta udaljeni od mjesta pljačke i paljenja, tako ni adekvatna pomoć nije mogla stići na vrijeme pa su ilirski gusari brzim naletom znali odnijeti bogati plijen.
Ostao je zabilježen i slučaj teške borbe stanovnika otoka Hvara protiv ilirskih gusara, kako na moru tako i na kopnu. Ipak, stanovnicima Hvara je u pomoć pritekao pomenuti Dioniz pa su Iliri poraženi. Danas širom Jadranske obale postoje brojni epigrafski spomenici koji svjedoče teškim borbama stanovnika protiv gusarskih naleta Ilira.
