Hamdija Abdić Tigar: Milanović je bar mogao uzeti pušku i braniti svoju zemlju, a ne da mu je Armija RBiH oslobađa

Da nije bilo časnih pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine, koji su s neviđenim i do tada nepriznatim čudom otpora branili neovisnost međunarodno priznate države, danas ne bismo imali ni zemlju, ni ime, ni slobodu, niti pravo sjećati se svih nevinih žrtava.

Gost emisije “Dobar dan BiH” na televiziji Hayat bio je bivši komandant 502. viteške brigade Petog korpusa ARBiH Hamdija Abdić Tigar koji je govorio o događajima posljednjih dana, ali i podsjetio na dane agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Dok je govorio, mislio je da će, kako vrijeme od završetka rata bude prolazilo, očvrsnuti i biti manje emotivan. Međutim, emocije postaju sve jače.

– I ja sam više puta bio u Srebrenici. Svake godine mi je sve teže. Prisjećam se i dešavanja u Krajini i uvijek razmišljamo šta bi bilo, kad bi bilo. Uvijek moramo izvući poruke, da se takve stvari ne bi desile – kaže on.

Dotakao se i izjave predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića koji je kazao je da je hrvatska vojska spasila Bihać od toga da postane druga Srebrenica.

Abdić je rekao da bi volio da je Milanović bar branio svoju zemlju. On je imao priliku da brani Hrvatsku, a ne da je pripadnici Armije RBiH oslobađaju, a oni su je oslobađali.

– On je tada imao 24-25 godina. Umjesto da je otišao u sud da radi, u Ministarstvo vanjskih poslova, mogao je da uzme pušku i dođe u Ličko Petrovo selo, na Plitvička jezera, da vidi ko je oslobodio te dijelove. Neću da umanjim značaj Oluje, ali ne mogu ni prihvatiti omalovažavanje Petog korpusa koji je 1.201 dan u totalnom okruženju, totalnim borbama i bitkama uspio da se odbrani, bez ičije pomoći. Gdje god je bila većina bosanske vojske, Armije BiH, tu nije bilo sukoba, gdje je bila većina HVO-a, tu je došlo do sukoba. Bihać tome svjedoči, i Sarajevo. Zato Milanović nema pravo na takvu priču, da je hrvatska vojska spasila Bihać, oslobodila Bihać da ne bude Srebrenica – govori Abdić.

Prijestio se i činjenice da je Peti korpus na kraju rata bio toliko opremljen i obučen, da više nije bilo govora o bilo kakvom porazu na vojnom polju.

– Mi smo se naoružali od neprijatelja. Rat smo završili sa desetinama tenkova, sa stotinama artiljerijskog oružja, svaki vojnik je imao pušku. To smo u 90 posto slučajeva oteli od neprijatelja, svojom hrabrošću i svojom opredjeljenošću da opstanemo na ovim prostorima – kaže Abdić.

Dodaje da Milanović da ima iole obraza, ne bi došao u Bosnu 11. jula, kad zna da su oči cijelog svijeta uprte u nju.

– Posjetio je Vitez, što je uredu, i Spomenik stradaloj djeci. Ali zašto nije prešao cestu i otišao u Ahmiće gdje su napravljeni stravični zločini i pobijeno od djeteta do staraca? Mi vidimo transformaciju takvih ljudi. Prije 10 godina bio je u Sarajevu i podržavao Komšića – kaže Abdić.

Navodi da se slaže da moramo naći način i da ni jedan narod ne može biti sputavan.

– Mi smo se borili za to i mi ćemo naći rješenje. Ali nije on taj koji treba da ovdje dolazi i ucjenjuje i da on govori da neće doći u Sarajevo dok se neke stvari ne urade. A ovamo govori kontra, da treba sjesti i razgovarati. Misli da je on plava krv. Gospodine dođi i prošetaj po Sarajevu i po BiH, pa ćeš vidjeti kakvi se tu ljudi kreću i kakva su to gostoprimstva. Mi trebamo biti ponosni na svoj narod i borbu i ne dozvoliti takvim ljudima da nas prave manje vrijednim i spočitavaju. Nikad nismo popustili nikakvim cipelama da nas gaze – poručio je Abdić.