Haris Silajdžić, istaknuta politička ličnost u Bosni i Hercegovini prije gotovo 15 godina, razgovarao je za Klix.ba o kritikama kolapsa aprilskog paketa 2006. godine, kada je to pitanje ponovo pokrenuto na političkoj sceni BiH.
Poznat kao aprilski paket, paket ustavnih reformi nije prihvaćen, uglavnom zbog protivljenja Harisa Silajdžića, lidera Stranke za BiH, koji je zatražio kraj stranačkog glasanja.
Budući da to nije prihvaćeno, nije podržao niti jednu od planiranih reformi, pod izgovorom da će stranke dobiti moć blokiranja države, raspuštanja parlamenta i da je to učinilo 23 posto predstavnika jedne stranke.
“O aprilskom paketu možemo govoriti u tri aspekta: ustavno-pravnom, političkom i političko-populističkom. Ustavni aspekt najbolje je objašnjen u službenom stavu Venecijanske komisije Vijeća Europe, prevedenom u Rezoluciju 1513 iz juna 2006. U njemu se kaže da je a) entitetsko glasanje ključna prepreka ekonomskom razvoju BiH; b) da je entitetsko glasanje ključna prepreka integraciji BiH u Evropsku uniju; i c) da je entitetsko glasanje ključna prepreka integraciji BiH u NATO savez”, kaže Silajdžić za Klix.ba.
Međutim, glasanje o imovini, koja je dejtonska kategorija, postoji i danas i, po Silajdžićevom razumijevanju, ovaj bi se segment ojačao prihvaćanjem aprilskog paketa.
“Trebam li ponoviti da je činjenica da aprilski paket nije ni dotaknuo stranačko glasanje glavni razlog zašto nije uspio proći Parlament BiH?” Dakle, ovo je bila temeljna istina jer su aprilski paket podržali političari i zastupnici iz Republike Srpske predvođeni Miloradom Dodikom”, kaže Silajdžić.
Poznato je da je Silajdžić glavni krivac za neuspjeh niza važnih reformi u vezi s državom BiH, a za to ga optužuju političari koji nisu ni pročitali detalje prijedloga reforme, navodi. Mogao bi pružiti razne unutarnje i vanjske sigurnosti i funkcije. – Parlamentarne skupštine, Vijeće ministara i Predsjedništvo BiH. Upravo je to prilika koju pruža aprilski paket, koji se ne usvaja glasovima poslanika, gdje su interesi države Bosne i Hercegovine važniji od njihovih vlastitih. Napokon, nisu li tokom ‘butmirskog procesa’ političari koji su glasali za aprilski paket izjavili da je to za njih apsolutno neprihvatljivo, tražeći promjenu paketa i nazivajući ga ‘aprilskim paketom plus’?
Pitanje je može li se u nacrtu dokumenta naći niz reformi, poput proljeća 2006. godine. Sad neki nagovještavaju da bi novi američki predsjednik mogao pokrenuti stvari, a neki u BiH opet žele da se promijene neki aspekti aprilskog paketa.
Silajdžić vjeruje da se uspjeh u pregovorima s međunarodnom zajednicom može postići samo snagom argumenata.
“U pregovorima sa predstavnicima međunarodne zajednice oni kojima je interes jačanje, a ne uništenje države Bosne i Hercegovine mogu ostvariti cilj jedino ako se za njega bore snagom ustavno-pravnih argumenata, pretočenih u pomenuti stav Venecijanske komisije i Vijeća Evrope. Da borci Armije Bosne i Hercegovine nisu zahtijevali pravo na očuvanje svoje domovine, demonstrirajući pri tom spremnost da u odbrani države polože i svoje živote, nikada BiH ne bi bila sačuvana, bez obzira na podršku prijatelja u svijetu. Jednako tako, ni entitetsko glasanje, kao ključna prepreka ekonomskom napretka i euroatlantskim integracijama naše zemlje, neće biti uklonjeno usvajanjem bilo kakvog paketa ustavnih promjena kojima se zadržava taj efikasni instrument za sprječavanje ekonomskog razvoja BiH, te njenog članstva u Evropskoj uniji i, posebno, NATO savezu”, zaključio je Silajdžić.
