Po rimskom antičkom piscu Pliniju Starijem ilirsko pleme Dezitijati, odnosno njihov civitas (građanstvo) činio je 103 dekurije, a prema navedenom autoru jednu dekuriju činilo je između 150 i 200 osoba. Postoje i druge, savremenije, metode izračuvanja brojnosti ilirske populacije. Tako je na primjer, češki arheolog Vjenceslav Radimski sabrao broj gradina u Duvanjskom polju i uzeo da je na jednu gradinu dolazilo 200 stanovnika i time dobio mogućnost dobijanja brojnog stanja konkretne oblasti. Pored ove procjene, naučnici su operirali i sa drugom – određivanjem bar približne veličine teritorije koja je stajala na raspolaganju kod pojedinih ilirskih plemena.

Rimski popis stanovništva bio je regulisan kroz porezne i druge obaveze (vojne). Pošto zajednice unutar rimske države nisu imale regulisan sistem prava i obaveza, jasno je da i rezultati ovakvog popisa nisu mogli biti isti. Samim time i pojedine ilirske zajednice različito su popisivane. Kada se sagleda popis u Iliriku (u kojeg je ulazio i današnji prostor Bosne i Hercegovine) jasno se uočava da za Liburne i Japode nije naveden broj dekurija, za razliku od Delmata, Mezeja, Diciona, Dezetijata, Naresa itd. Razlog je u tome što su primjenjivani različiti popisni zahtjevi između, na jednoj strani, Liburna i Japoda, i, na drugoj strani, ostalih navedenih zajednica. To bi onda značilo da su Japodi i Liburni imali drugačije porezne i vojne obaveze, od ostalih zajednica. Razlog tome je u drugačijem držanju Japoda i Liburna naspram Velikog ilirskog ustanka koji je trajao od 6. do 9. godine.

Ona ilirska plemena koja su se pobunila, u prvom redu Dezitijati i Breuci, morali su na neki način biti kažnjeni i to bez sumnje povećanjem poreza i obaveza, a umanjivanjem prava i autonomije. Možda upravo u toj činjenici treba tražiti razlog postojanja dekurija kod jednog, većeg dijela delmatskog plemena. Prema tome, dekurije bi bile posebne porezne jedinice koje su kreirali Rimljani, nakon gušenja ustanka, kako bi lakše kontrolisali najbuntovije Ilire. Zahvaljujući tome mi danas možemo dobiti predstavu o približnom broju stanovnika na prostoru današnje BiH u antičkom periodu. Dekurija je u konačnici bila administrativno – porezna jedinica sačinjena od deset porodičnih zadruga, koje su imale izvjesnu poreznu obavezu. Ipak, veličina porodičnih zadruga nije bila ujednačena niti u mirnodopsko niti u ratno doba, nego je varirala od različitih faktora: ekonomskih, kvalitete zemljišta, klime itd.

Arheolog Barda Bogišič procjenjuje da je prosječna brojnost dekurije iznosila oko 250 osoba. Prema tome ako uzmemo u obzir da je Plinije Stariji dao tačan broj dekurija za određena ilirska plemena dolazimo do sljedećih podataka: Delmati su živjeli u 342 dekurije, što prema brojnosti iznosi oko 85 500 osoba; Deuri u 25 dekurija što iznosi oko 6 000 osoba; Mezeji 269 dekurija što iznosi oko 67 000 osoba; Sardeati 52 dekurije što iznosi 13 000 osoba; Dezitijati 103 kurije što iznosi oko 26 000 osoba; Daorsi 17 kurija što iznosi oko 4 000 osoba; Dicioni 239 dekurija što iznosi oko 60 000 osoba; Deremisti 30 dekurija što iznosi oko 7 500 osoba; Deretini 14 dekurija što iznosi oko 3 500 osoba; Melkumani 24 dekurije što iznosi oko 6 000 osoba; Naresi 102 dekurije što iznosi oko 25 500 osoba; Dindari 33 dekurije što iznosi oko 8 000 osoba; Glindicioni 44 dekurije što iznosi oko 11 000 osoba; Scirtari 72 dekurije što iznosi oko 18 000 osoba; Ardijejci oko 20 dekurija što znači oko 5 000 osoba. Dakle na osnovu ovih brojki i analize možemo doći do zaključka da je na prostoru BiH u antičkom periodu živjelo oko 350 000 Ilira.

Plinije Stariji u svojim spisima nije navodio broj dekurija za nekoliko autohtonih plemena koja su živjela na prostoru provincije: Partheni, Ozuaei, Hemasi, Kavi, Astiti, Arnisti. Oni su vjerovatno naseljavali najistočnije i najjužnije dijelove provincije. Zbog čega nije za njih naveo broj dekurija nije poznato. Obzirom da za njih u spisima navodi prošlo vrijeme moguće je da oni u I stoljeću nisu postojali. Bez obzira da li oni postojali ili ne njihova veličina nikada nije bila tolika da bi znatno poremetili navedenu cifru, tako da njihova brojka nije sigurno prelazila cifru od 50 000, pa bi u konačncii, sa ovim narodima, ovaj prostor imao oko 400 000 Ilira.

Ipak, treba ponovo naglasiti da Plinije Stariji nije naveo broj dekurija za dva iznimno velika naroda – Japode i Liburne. Obzirom da se pouzdano zna da su Delmati bili najbrojnije ilirsko pleme, onda niti Japodi niti Liburni nisu mogli prelaziti cifru od 100 000 osoba. Tako da bi se moglo zaključiti da je ukupan broj stanovnika ove oblasti u I stoljeću iznosio do 500 000 osoba. Za neindustrijsko stanovništvo, situirano pretežno na području sa dominantnom planinskim i brdskim karakteristikama i sa, shodno tome, stočarstvom kao temeljnom životnom egzistencijom, još uvijek nedovoljnim stepenom urbanizacije i romanizacije, navedena brojka možda stvarno održava stanje domorodačke mase.

Pored navedenog ilirskog stanovništva treba imati u vidu da osvajanjem ovog područja 9. godine od strane rimske države dolazi i do priliva rimskih građana, Italika, na ovo pdručje. U pitanju su državni funkcioneri, trgovci, veterani, obični naseljenici pa čak i avanturisti, te naravno rimske legije, odnosno rimska vojska. Ukupan broj rimskih građana u Gornjem Iliriku nije mogao biti manji od 70 000 + auksilijarni vojnici koji nisu imali status rimskog građanina. Na prostoru jadranskih otoka živio je određen broj Grka. Broj robova svakako nije bio veliki kao u Italiji ili Grčkoj, ali nije bio niti zanemariv. Ako bi se i ove brojke sabrale onda bi broj stanovnika Gornjeg Ilirika iznosio i preko 600 000.

Prostor današnje BiH koji je ulazio u sastav Gornjeg Ilirika, bio je gotovo u cjelosti nastanjen navdenim narodima, osim Scirtara koji su naseljavali prostor današnje Makedonije. Na prostor izvan BiH otpadao je i dio dekurija Delmata i Diciona. Tako da bi brojnost stanovništva za ilirske prostore današnje BiH mogao iznositi oko 50%, što znači da je na prostoru današnje BiH u I stoljeću živjelo oko 300 000 osoba. Obzirom da je oko 10% susjedne rimske provincije Panonije otpadalo na današnju BiH (sjeverni dio), onda bi u konačnici značilo da je današnji prostor BiH u antičkom periodu naseljavalo do 330 000 stanovnika.