Od ilirskih plemena koja su naseljavala prostor današnje Hercegovine najveći stepen razvoja su doživjeli Daorsi, uglavnom zbog utjecaja helenizma. Tako se kod Daorsa već u II stoljeću p.n.e javljaju novci sa pisanim tragovima. To ne da je bilo prvo autohtono kovanje novca na našim prostorima, nego i prvi pismeni tragovi na širem području naše zemlje. Dok su ostala ilirska plemena u unutrašnjosti današnje Bosne i Hercegovine još uvijek živjela na vojno demoratskom uređenju, na jugu se dešavaju promjene koje dovode do prijelaza na novi stil života. Taj novi utjecaj se ogleda u pojavi grčih materijala: nakita, oružja, keramike i sl, helenističkom stilu gradnje naročito u glavnom gradu Daorsa – Ošanićima (Daorson), kao i u pojavi društveno – političkih odnosa među Ilirima koji su naseljavali prostor Hercegovine.
Nakon sloma ilirske države 168. godine p.n.e, Rimljani nisu odmah okupirali sva područja između Neretve i Boke Kotorske, ali nema sumnje da je već tada ovaj prostor pao pod jak rimski utjecaj. Kao posljedica jačeg rimskog prisustva uskoro će doći do novog rata protiv Delmata, moćnog ilirskog plemena koje je živjelo na prostoru dinarskih polja. Daorsi su 167. godine stekli slobodu od gotovo svih obaveza prema Rimljanima. Bilo je to dakle u vrijeme kada su Rimljani u potpunosti učvrstili svoj položaj na jugoistoku Ilirije. Nakon što je Servije Fulvije Flak 135. godine porazio Plerejce i Ardijejce, koji su upadali na prostor Ilirije, rimska vlast se proširila sve do Neretve i dalje s Naronom i njenim područjem. Bio je to pogodan trenutak za Rimljane da svom posjedu na istočnoj obali Jadrana priključe i zemlje Daorsa. Svi navedeni događaji imali su odraz i na odnose Rimljana sa Delmatima, kao i Delmata sa Daorsima. Obično se smatra da su Delmati bili u nekoj ovisnosti o ilirskoj državi ali da je taj odnos bio promjenjiv. Ipak, sa sigurnošću se zna da je odnos Delmata prema Daorsima bio neprijateljski. Još u Gencijevo vrijeme (180 – 168) Delmati su vršili jak pritisak na sve svoje susjede, a naročito na Daorse. Zategnuti odnosi su trajali stotinjak godina, sve dok nadmoćni Delmati (između 49. i 45. godine) nisu teško porazili Daorse i do temelja spalili njihov glavni grad. Međutim, prema nekim nalazima iz Ošanića smatra se da je grad spaljen sredinom II stoljeća p.n.e što je prouzorkovalo poznato rimsku intervenciju protiv Delmata 156. i 155. godine.
Tako je Rim uglavnom uspio srediti stanje na prostoru južno od Neretve, ali je uskoro stekao neprijatelja sjeverozapadno od Neretve. Naime, na pritužbe Ise i Daorsa zbog delmatskih pustošenja isejskih naseobina na kopnu i daorskih na Neretvi, Rim je odgovorio novim ratom protiv Delmata. Borbe su vođene na liniji Narona – Duvanjsko polje, gdje se nalazilo glavno delmatsko uporište, grad Delminium. U početkoj fazi rata Rimljani su doživjeli nekoliko poraza, ali su u kasnije ovladali brojnim delmatskim položajima, a u konačnici i glavnim uporištem. Ipak, time nisu okončani sukobi sa Delmatima. U narednih 150 godina Rimljani će voditi učestale ratove protiv Delmata i ostalih ilirskih plemena. Problem Delmata i Darosa je usko povezan i sa pitanjem prostrastva koje je pripadalo Daorsima, koji su naseljavali prostor od doline Trebižata pa do Dubrovnika, dok im je prema novijim istraživanjima prostor znatno sužen: uz lijevu obalu Neretve od Mostara do Metkovića i na istok do Epidaura.
Grčki historiograf Hekatej sa početka V stoljeća p.n.e je Daorse smatrao tračkim plemenom. I neki savremeni istraživači, pozivajući se na Hekatejeve navode, smatraju Daorse tračkim plemenom. Međutim, arheološka istraživanja sa Ošanića potvrđuju da su Daorsi ilirsko pleme zahvaljujući ilirskom stilu izrade keramike, kao i onomastike. U ilirsko porijeklo Daorsa nisu sumnjali niti Rimljani jer su plaćali isti poraz kao i ostala ilirska plemena, a Apijan porijeklo Daorsa izvodi iz imena Daorto – mitskog eponima Ilira.
U kasnorepublikanskom i ranocarskom periodu Darosi su činili posebnu upravnu i etničku zajednicu. Izvori ih spominju pod imenom Daversi i Duersi. U ranocarskom periodu brojali su svega 17 dekurija, ali je njihov politički i kulturi značaj bio znatno izraženiji jer su okupljali i neka manja plemena koja su živjela na istoku oblasti. Služili su u plaćeničkim jedinicama rimske vojske, uglavnom izvan domovine. Gledano na primjeru Ošanića, materijalna kultura Daorsa je imala stažan grčki (helenistički) utjecaj. To se naročito ogleda kroz keramiku, razvijenu novčanu privredu, a posebno kroz urbanizam Ošanića. Više naseobina evidentirano je i na Bišću polju nizvodno od Mostara. Ostaci jednog rimskog urbanog naselja sa termama i luksuzno uređenim zgradama otkopani su još 1892. godine u jugozapadnom dijelu Stoca. Arheološki ostaci naseobina iz rimskog vremena vlo su česti i na prostranom području oko Stoca i dalje na istok i jugoistok. Gusti raspored naselja ukazuje na dobru naseljenost i ekonomsku razvijenost područja, koja se oslanjala na uzgoj stoke za tržište. Prema izvještaju Polibija, Delmati su Daorse prisilili da im plaćaju porez u stoci i žitu što znači da su proizvodili i žito. Propašću Ošanića glavni grad Daorsa je postao Diluntum, ali se za njim dugo tragalo. Arheolozi Evans i Truhelka su locirali Diluntum na mjesto današnjeg Stoca, tačnije na Bregavi, u mahali Podgrad.