U vrijeme namjesnika Bećir paše, početkom XIX stoljeća, jedan predmet je pao iz zraka na jedno mjesto udaljeno dva sata hoda od Bihaća, pa se narod jako uplašio. Određena grupa ljudi se okupila kako bi ustanovila o čemu je riječ. Kada su se približili vidjeli su veliki šator. Među narodom se počelo pričati da je u pitanju predznak Sudnjeg dana. Kako nisu znali o čemu se tačno radi, izvjestili su bosanskog beglerbega o ovom događaju a on im je odgovorio da Francuzi puštaju balone. Obzirom da Bišćani nikako to nisu mogli da shvate, iz razloga što je pojam balona u to vrijeme bio narodu potpuno strani, ovakav odgovor izazvao je razne izmišljotine i neosnovani strah. Zbog toga se po cijelom Bosanskom ejaletu prepričavao ovaj događaj, pa je Bećir paša naredio da se jedan takav balon dopremi u Travnik, tada glavni grad ejaleta, kako bi se izložio i pokazao narodu. Pravi izvještaj je poslan i Porti, a u odgovoru je stajalo da su Evropljani odskora izumili balon. Kada je od Austrijanaca zatraženo razjašnjenje da li je ili nije u to vrijeme iz nekog mjesta blizu granice pušten balon, odgovorili su da su u Bolonji, u Itaiji, neki evropski učenjaci pustili jedan balon u kome su, pričvršćena na stolicama, sjedila dva čovjeka. Tako leteći spustili su se u more pred Ankonom, na venecijanskoj strani. U tom času, uže vezano za balon prekinulo se i oni su pali u more. Jedna austrijska lađa, koja se tu slučajno zadesila, primila ih je i spasila. Kada se balon odvojio od stolice, postao je lagan, pa je leteći u zraku, pao na mjesto blizu Bihaća, kako su u Istanbulu izvjestili tumači.