Piše: Enver Išerić
Milorad Dodik i njegovi politički pratioci kontinuirano prijete opstanku države Bosne i
Hercegovine. Rade to vrlo otvoreno, drsko, bezobrazno, ali istovremeno, mora se priznati, vrlo sistematično. A kako i neće kada je takav plan pripremila SANU i do u detalje dala uputstva kako treba opstruirati državu i njene institucije, da Bošnjake treba nazivati
muslimanima, da naziv državne institucije ne treba koristiti, već zajedničke institucije,
insistirati i stalno koristiti termin „sastavljena država“, ponavljati iz dana u dan da je Bosna i Hercegovina nemoguća država, najavljivati otcjepljenje Rs uz postavljanje uslova da se to ne uradi, a na koje drugi neće pristati, kako bi umanjili svoju odgovornost za sukobe i tako dalje.
I sve ove upute su dosljedno slijedili Dodik i sljedbenici njegove politike. Tako su uporno i sistematično to radili da su građani Bosne i Hercegovine na to naviknuti i da je većini to postala kao normalna pojava i normalno stanje. Meni nije i nikada neće. A i kako bi moglo postati normalno da izgubiš državu. Jer ko izgubi državu izgubio je sve. Ali moramo postaviti pitanje onima koji nas predstavljaju i koji su nas predstavljali od okončanja agresije na našu državu u institucijama države Bosne i Hercegovine ali i entiteta, kako je moguće da je to njima postalo potpuno normalno stanje?
Oni su potpuno opušteni i uživaju u „blagodatima“ funkcija koje obavljaju. Da li oni misle da je samo njihova pozicija država i da brinuti o državi znači brinuti o svojoj, za mnoge potpuno nezasluženoj poziciji.
Ako to nije tako onda ćemo postaviti drugo pitanje: Zašto Bošnjaci u institucijama vlasti ne poduzimaju ama baš nikakve mjere i aktivnosti da se odgovori na prijetnje i napad na našu državu i Bošnjake. Nemojte da se igrate sa sudbinom države i sa sudbinom Bošnjaka! Imate li vi Bošnjaci (pitam one koji su u vlasti i koji su bili u vlasti) ikakve odgovore i planove?
Ako su ti vaši planovi nekakva tajna ne morate nam je eto ni saopštavati. Ali makar nam
recite da imate plan. A ja sam siguran da nemate. Volio bih da griješim, ali sam siguran da je to tako. Siguran sam jer dugo, baš dugo godina pratim vaš rad. Jer da imate kakve planove i da ste svjesni ozbiljnosti situacije, odnosno prijetnji Milorada Dodika, vi biste tražili stalna zasjedanja državnih institucija i raspravu o ovom pitanju. Da li ste vi svjesni da nas je Dodik doveo do predratnog stanja?
Za ovo su krivi svi oni koji su nas do sada predstavljali i koji nas sada predstavljaju u
institucijama Bosne i Hercegovine. Za ovo je krivo i Tužilaštvo Bosne i Hercegovine i Sud
Bosne i Hercegovine. Ali da ne bude pogrešno shvaćeno od pojedinih tužilaca da se ovo ne odnosi baš na njega, jer optužiti Tužilaštvo znači ne optužiti nikoga. Kriv je svaki tužilac tužilaštva Bosne i Hercegovine, jer je morao, trebao i mogao podići optužnicu na prvi nasrtaj na našu državu. A nije to niko od njih uradio.
Na kraju, kada je „voda došla do grla“ tužilac je podigao optužnicu protiv Dodika zbog
neprovođenja odluka visokog predstavnika, a nisu podigli optužnicu za napad na ustavni poredak i pokušaj svrgavanja državnih institucija. To bi bilo isto kao kada bi protiv izvršioca krivičnog djela podigli optužnicu zbog nezakonitog posjedovanja predmeta kojim je izvršeno krivično djelo, ali ne za samo izvršeno krivično djelo. Nevjerovatno!
Milorad Dodik zagovara nekakav „mirni razlaz“. Hoće čovjek da se prikaže kao mirotvorac. A ruši državu i zna, ili bi morao znati da ima dovoljno njenih patriota i čuvara koji će je braniti i odbraniti. Odbrana naše države u periodu 1992.-1995. je nazvana „čudo bosanskog otpora“. Ako je ponovno neko napadne ili ugrozi bit će to puno više od toga. Bit će to neviđeno čudo bosanskog otpora.
Dodik je najavljivao da bi u slučaju proglašenja nezavisnosti Rs nekakve međunarodne snage bile raspoređene na entitetsku liniju i, ko biva, spriječile sukob, odnosno rat. E tu se malo preračunao.
U slučaju da se Dodik odluči na takav potez, nikakvih više šljemova, ni plavih, ni bijelih ni
žutih, ama baš nikakvih neće biti na entitetskoj liniji. Ti šljemovi i te međunarodne snage
trebaju sada, dok još nije kasno da budu raspoređene na granicu između Bosne i
Hercegovine i Srbije. Neki pozivaju međunarodne snage da ojačaju svoje snage i rasporede ih u Brčko. Da, može i u Brčko, ali ne samo u Brčko. To ništa za odbranu naše države ne znači. Raspored na granicu Bosne i Srbije je potreban.
Sada postavljam još jedno važno pitanje. Da li bi organi vlasti Bosne i Hercegovine, prije
poziva na raspored međunarodnih snaga da rasporede naše oružane na granicu Bosne i
Hercegovine, jer je ugrožen njen suverenitet i teritorijalni integritet. A u članu 1. Zakona o odbrani Bosne i Hercegovine je propisano:
„Ovaj zakon regulira jedinstveni odbrambeni sistem Bosne i Hercegovine, uspostavlja i
definira lanac komandovanja i ulogu svih elemenata kako bi Bosna i Hercegovina imala pun kapacitet u civilnom nadzoru i zaštiti suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i
Hercegovine. Zakon utvrđuje prava, dužnosti i postupke institucija Bosne i Hercegovine, Oružanih snaga Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Oružane snage) i entitetskih organa za odbranu suvereniteta i teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine kao i pružanje pomoći civilnim vlastima.“
Ako nismo u stanju ni pokušati zaštititi teritorijalni integritet naše države našim Oružanim snagama, onda se moramo ozbiljno zapitati po čemu je to formiranje Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, najuspješnija reforma koja je provedena i čemu nam naše Oružane snage služe?
A ako od svega nabrojanog naši predstavnici ništa ne urade ili nisu u stanju uraditi (ili zbog toga što neće ili ne znaju) bolje je da kupe kofere odmah jer će ih svakako morati kupiti ako dođe do rata. Jer bit će odgovorni za to stanje zbog toga što su propustili učiniti ono što su bili po Ustavu i zakonu učiniti. A do rata će doći ako dođe do proglašenja nezavisnosti Republike srpske. I Bosnu će imati ko braniti. U tom slučaju na vas nećemo računati.