Ivana Marić se izvinula zbog konstatacije o Bošnjacima: Da mogu vratiti vrijeme…

Nakon što je Ivana Marić na jednom javnom nastupu iznijel šovinističku izjavu prema Bošnjacima, javnost je oštro reagovala, a osude su pristizale čak i nakon njezinih novih reakcije i objašnjenja, iz razloga što je Marićka svakom novom izjavom samo produbljavala jaz. Ipak, u konačnici se izvinila.

Marić kaže da se želi izviniti svima jer se nije ranije očitovala o spornom snimku.

“Jednostavno, toliko vas to iznenadi, ta razlika između onoga što sam ja rekla i onoga što mi imputiraju. Imate onaj refleks – ili se borite ili pobjegnete. Ja sam se zaledila. Nekako poražavajuće za mene je bilo kada sam prvo dobila tu salvu napada, prijetnji i svega ostalog i onda se zapitam – ja sam već tolike godine u politici, kroz sve moje nastupe provlači se ista nit, da ja volim Bosnu i Hercegovinu, da je to moja jedina domovina, da ja volim sve narode u BiH.”

Za FTV ističe da je jako bitan kompletan kontekst.

“Prvo, ne radi se o tajnom snimku. To je zvanični snimak sa te konferencije, nije neko sjedio pa snimao, pa sam ja tu mislila da niko ne snima pa ću ja sada kritikovati ili ismijavati bilo koga. To je zvaničan snimak koji se nalazi i na mojim društvenim mrežama. Pitanje je zašto je to izašlo sad. Radi se o sastanku političkih konsultanata iz cijelog svijeta. Ja sam dobila zadatak da predstavim političku situaciju u BiH. Bitno je naznačiti da je prije mene bio kolega iz Sjeverne Irske koji je govorio o situaciji u svojoj državi i napomenuo da je kod njih isto problem korupcija i da je najveći problem sukob između katolika i protestanata. Ja inače, kada pričam o BiH, ne govorim o katolicima, pravoslavcima i muslimanima, ali sam tu željela napraviti neku paralelu i poveznicu sa Sjevernom Irskom, pa sam rekla evo i u BiH isti problem – korupcija i sukob između katolika, pravoslavaca i Bošnjaka, ali mi se volimo zvati Hrvati, Srbi i Bošnjaci, s tim da su muslimani odnedavno počeli koristiti pojam Bošnjaci, pri tome se referirajući na Prvi Bošnjački sabor ‘93. godine održan u Sarajevu.”

Kaže da je bitno i kome se obraćala u tom trenutku.

“Razmišljala sam o tome šta razmišljaju ljudi koji tu sjede. To su ljudi iz cijelog svijeta koji žele čuti neke informacije o BiH. Tada nisam razmišljala o emotivnoj povezanosti sa tim ljudi koji će možda naknadno gledati. I to je moja greška. I zaista da mogu vratiti vrijeme ja bih to izbrisala. Na početku nisam shvatila šta mi prebacuju. Prvo sam pomislila uredu, to što sam ja rekla nije strašno, pogotovo ono što sam ja pomislila i trebalo mi je malo vremena da shvatim da mi u suštini spočitavaju da sam rekla da je bošnjaštvo izmišljeno. Tada sam mislila na to kao pojam, da se počeo koristiti od ‘93. To je kombinacija nepromišljenosti možda moje jer nisam razmišljala o nekom širem kontekstu kako bi se to moglo ubuduće koristiti. Nisam vodila računa o velikoj emotivnoj povezanosti za taj pojam. I problem je što nisam objasnila, da sam rekla da mi kroz historiju imamo BiH, da smo počeli sa katolici, pravoslavci, muslimani, pa su nakon Drugog svjetskog rata zbog politika Hrvatske i Srbije odlučili da to budu katolici Hrvati, pravoslavci Srbi, a muslimani su ‘93. počeli da se izjašnjavaju kao Bošnjaci.”

Marić navodi da je osjetila potrebu da se izvini onima koje je uvrijedila i da kaže da njena namjera nije bila zlonamjerna.

“U takvom trenutku ne možete baš razmišljati razumno, kad ste opterećeni emocijama, i upravo zbog toga sam željela da se malo spuste emocije sa obje strane i da tek onda izađem sa svojim objašnjenjem. Ono što sam ja mislila, zaista nema ništa pogrešno u tome. Međutim, ono kako je to izgledalo, ispalo je pogrešno. Jako mi je žao.”

“Nisam ništa loše mislila niti mi je to na kraj pameti. Jednostavno mi je žao što su ljudi tako shvatili, što je tako ispalo u javnosti i zato se zaista želim izviniti svima koje je povrijedilo to što sam rekla, ali se želim ograditi od onoga što su mi implicirali i što su željeli da stave da sam rekla. Ja da mrzim Bošnjake ne bih živjela u Sarajevu, gradu gdje su Bošnjaci većina. Većina mojih prijatelja ne bi bili Bošnjaci, već bih iselila negdje, ali je pitanje gdje da ja odem. Mene ne vole ni u hrvatskom biračkom tijelu. Apsolutno imam razumijevanje za Bošnjake i tako emotivan odnos prema tome. Ja nemam takav odnos prema naciji. Ja sam prvenstveno Bosanka i Hercegovka i prema tome imam odnos, ali razumijem potpuno Bošnjake i emotivnu povezanost jer su upravo zbog takvih stvari, negiranja bošnjaštva, pretrpjeli najveće žrtve. Nadam se da će razumjeti zašto sam se povukla ovih par dana, dok ne shvatim zbog čega tolika hajka, zašto sada.”