Ivo Andrić 23. avgusta 1938. u svojstvu pomoćnika ministra za vanjske poslove pismom iz Beograda obavještava jugoslavensko poslanstvo u Londonu o ”Iseljavanju muslimana iz Južne Srbije ” Pisao je: ”Potrebno je, ipak, već sad reći da se radi, ukoliko se nas tiče, na iseljavanju iz Južne Srbije življa turskog jezika i turske kulture. Prema našim statističkim podacima turska manjina u Jugoslaviji broji oko 150.000 duša, dok Turci smatraju da njen broj dostiže i do 250. 000. U tim granicama svakako će biti utvrđena iseljenička kvota. Za nas kao i za Tursku ovo nije samo jedno nacionalno – političko pitanje, kao što se to često pominje. Socijalni razlozi nam naročito nalažu da se što pre ostvari plan o iseljavanju turskog življa. Iseljavanjem Turaka oslobodile bi se velike površine ziratnog zemljišta na kome bi se mogao smestiti veliki broj naših sunarodnika iz pasivnih krajeva države, kao što su Crna Gora, Dalmacija, Hercegovina, Lika.”
