Da bi se promijenio Izborni zakon Bosne i Hercegovine u dijelu koji se odnosi na izbor članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine, kako planira lider HDZ-a BiH Dragan Čović, nije potrebno mijenjati Ustav Bosne i Hercegovine.
Ustavom Bosne i Hercegovine definirano je da se “Predsjedništvo Bosne i Hercegovine sastoji od tri člana: Bošnjaka i Hrvata, koji se biraju neposredno na području Federacije, i Srbina, koji se bira neposredno na području Republike Srpske.”
Način na koji će se izbori provesti određen je i preciziran Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine.
Izmjene Ustava Bosne i Hercegovine, u pogledu izbora članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine, neophodne su u slučaju implementacije presuda Europskog suda za ljudska prava, čime bi se onima koji se izjasne omogućilo kao i ostali da imaju pravo kandidiranja, ali i u slučajevima kada se mogu kandidirati i Bošnjak i Hrvat u RS-u, te Srbin u FBiH.
Nadalje, ako bi se razmatrao prijedlog za neizravni izbor članova Predsjedništva BiH u Parlamentarnoj skupštini BiH, trebalo bi izmijeniti članak V. Ustava BiH u kojem se precizira da se izbor vrši neposredno, tj. reći da građani glasaju.
Vratimo se na sporazum koji je “Osmorka” potpisala sa SNSD-om i HDZ-om o formiranju vlasti na državnoj razini.
Potpisnici ovog sporazuma opredijeljeni su za:
a) hitno provesti, a najkasnije u roku od šest (6) mjeseci od uspostave vlasti na svim nivoima, ograničene promjene Ustava BiH i usvojiti izmjene i dopune Izbornog zakona BiH saglasno odluci Ustavnog suda BiH i presudama Evropskog suda za ljudska prava. Ova mjera uključuje reformu koja će zaštititi kolektivna prava i individualna prava saglasno Ustavu BiH i odluci Ustavnog suda BiH, te u skladu s presudama Evropskog suda za ljudska prava (Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i domovi naroda).
Odluka Ustavnog suda BiH u slučaju “Ljubić”, a koju je Dragan Čović vješto ugurao u ovaj član sporazuma, već je implementirana i ticala se isključivo izbora delegata u Dom naroda Parlamenta FBiH.
Ostaju presude Evropskog suda za ljudska prava, za koje će, ukoliko se nađu na dnevnom redu kao ograničene izmjene Ustava BiH, zasigurno glasati i zastupnici SDA i DF-a u Zastupničkom domu Parlamenta BiH.
Čović je vješto pred kraj mandata, u Domu naroda Parlamenta BiH uz pomoć suzdržanog SDS-ovog Mladena Bosića, a glasovima delegata HDZ-a i SNSD-a uspio izboriti se za diskriminatorne izmjene Izbornog zakona BiH, gdje bi Hrvat član Predsjedništva BiH bio onaj kandidat koji osvoji najveći broj glasova isključivo u kantonima s hrvatskom većinom.
Preciznije, ono što je HDZ predložio svojim izmjenama Izbornog zakona, kada je riječ o izboru članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine, jeste da se član Predsjedništva BiH iz reda Hrvata bira među hrvatskim kandidatima, po elektorskom modelu, koji su osvojili najviše glasova u najmanje u tri od pet kantona, i to Hercegovačko-neretvanskom, Srednjobosanskom, Zapadnohercegovačkom, Livanjskom i Posavskom kantonu.
Svi kandidati Bošnjaci čine listu bošnjačkih kandidata. Izabran je bošnjački kandidat koji dobije najveći broj glasova među bošnjačkim kandidatima u Federaciji BiH.
Člana Predsjedništva BiH koji se neposredno bira s teritorije Republike Srpske – jednog Srbina – biraju birači upisani u Centralni birački spisak za glasanje u RS-u. Izabran je kandidat koji dobije najveći broj glasova.
Ovaj prijedlog će se naći i pred zastupnicima Zastupničkog doma BiH, a ako se pogleda sporazum i tačka koja se odnosi na izborno zakonodavstvo, jasno je da se “Osmorka” obavezala da će ga podržati.
Ukoliko se ipak “Osmorka” u koaliciji sa HDZ-om i SNSD-om odluči da ide na izmjene Ustava BiH i Izbornog zakona BiH, gdje bi se članovi Predsjedništva BiH birali indirektno u Parlamentu BiH, jasno je svima da Milorad Dodik niti bilo koja druga stranka iz RS-a neće nikada pristati na to.
Za njih je najvažnije da imaju člana Predsjedništva BiH iz RS-a koji se bira direktno, odnosno da ima puni legitimitet koji su mu dali građani, a ne zastupnici.
Ukoliko bi se kojim slučajem usvojio asimetrični izbor, pa se Bošnjak i Hrvat birali u Parlamentu, a Srbin od građana, bilo bi to razbijanje države i najveći korak kao osamostaljenju entiteta RS. Za izmjenu Ustava potrebna je dvotrećinska većina ( 28 od 42 zastupnika).
Dodik je tako, za svaki slučaj, već pripremio teren dobrim dijelom, od Izbornog zakona RS-a, do Republičke izborne komisije. S obzirom na to da u Narodnoj skupštini RS-a ima punu kontrolu ne bi mu bilo teško izmijeniti postojeći zakon, a RIK ovlastiti da bude nadležan za izbore u RS-u, čime bi praktično sve zaokružio – od izbora predsjednika / potpredsjednika RS-a, NSRS-a i na kraju člana Predsjedništva BiH.
Tako bi član Predsjedništva iz RS-a, u odnosu na dva iz Federacije BiH, imao apsolutni legitimitet i legalitet za bilo koji naredni korak. Bošnjak i Hrvat izabrani glasovima zastupnika ne bi imali uporište u biračkom tijelu Federacije BiH. Ovakvom izmjenom Ustava BiH i Izbornog zakona BiH bi se apsolutno ojačao Dodik i njegova secesionistička politika i bio bi to ekser u mrtvački sanduk BiH jer bi se potpuno izvršila podjela države. Biti biran u Parlamentu nije isto kao i kada narod bira, piše Faktor.