Nakon velikih uspjeha bosanske vojske na čelu sa Husein kapetanom Gradaščevićem kod Banjske i Peći, osmanska vojska na čelu sa velikim vezirom, Rešid Mehmed pašom, iz Skoplja se uputi prema Kosovu, u susret Gradaščeviću i njegovim ratnicima. U Bici kod Lipljana 22. juna 1831. godine, Gradaščević i njegovi Bošnjaci su do nogu potukli osmansku vojsku. Veliki vezir i njegove vojskovođe su se jedva živi izvukli iz bitke i stigli do Skoplja. Vjerujući riječima velikog vezira, Rešid Mehmed paše, da će mirovni uvjeti ići u potpunosti u korist Husein kapetana, on zastade na Kosovo polju i nekoliko dana proslavi veličanstvenu pobjedu. Uskoro je sa svojom vojskom krenuo i prema Bosni, sa nadom da će Rešid paša zbilja ispuniti sve što je obećao, kako bi zvanično preuzeo vlast nad čitavom oslobođenom zemljom. Trebalo je još samo da oslobodi Hercegovinu i učvrsti svoju vlast.
Prolazeći Bosanskim ejaletom pobjednici sa Kosova su svuda dočekivani ovacijama, muzikom i pjesmom, čašćivanjima i raznim darivanjima. Husein kapetan je u očima običnog naroda bio obožavano biće. Njegov lik su Bošnjaci doživljavali “kao lik sveca”. Od tada ga je narod prozvao “Vitezom od Bosne”, “Junakom od Bosne”, a mnogo češće onim nadimkom po kojem je danas i prepoznatljiv – “Zmajem od Bosne”. Gradaščević je nakon ovih događaja, nadimak “Zmaj od Bosne” stavljao ispod svakog svog potpisa.
