Već mjesec dana kontroverza oko ikone Svetog Nikole, koju je član predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik povjerio šefu ruske diplomacije Sergeju Lavrovu tijekom posjeta Sarajevu, se nije smirila.
Vjeruje se da zlatna ikona, za koju se navodi da je stara tristo godina, potječe iz Luganska na istoku Ukrajine, u područjima pod nadzorom proruskih separatista koji su u vojnom sukobu sa Vladom u Kijevu. Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine već mjesec dana pokušava utvrditi činjenice oko pozadine same ikone.
22. decembra 2020. godine napokon je objavljeno iz kabineta Milorada Dodika da ikona nije ukradena i da pripada porodici iz Banja Luke koja je zamolila Dodika da je pokloni Lavrovu. “Izmišljotine i neistine pratile su lošu medijsku prezentaciju da je ovo ikona koja je dio kulturne baštine i nacionalnog blaga, a koja nigdje nije utvrđena”, rekli su iz Dodikovog kabineta.
“Pozivam gospodina Dodika da konačno otkrije javnosti ko mu je dao ukradenu ikonu”, napisao je član predsjedništva BiH Željko Komšić na društvenim mrežama 18. decembra 2020. godine.
“Ikona je tu, gospodin Lavrov je mislio da je treba vratiti. Sada ću nazvati ljude koji su mi dali ikonu i vratiti je javno”, rekao je Milorad Dodika u utorak 5. januara u Banja Luci, nakon izlaska iz bolnice, u kojoj je boravio zbog zaraze koronavirusom.
Dodik je porekao da je ikona ukrajinsko vlasništvo i utvrdio da je “priča smišljena u Federaciji Bosne i Hercegovine”.
“Izmislili ste to iz Federacije i stvorila se lažna priča. Ukrajina nikada nije pokrenula pitanje nestanka ovih ikona. To je ikona jedne porodice. Do danas, vlasti nisu zatražile ikonu’, izjavio je tada Dodik.
Dodik je rekao da nema naznaka da je išta ukradeno i da Ukrajina ne polaže pravo na nju, ili da je nestala ili pripadala nekoj od njenih institucija.
Ipak samo dan kasnije, Ministarstvo kulture Ukrajine tvrdilo je da se radi o predmetu koji pripada toj zemlji. Prepoznat je pečat Odeskog regionalnog povjerenstva za zaštitu spomenika, praćen oštrom diplomatskom notom koja zahtijeva hitnu istragu slučaja, dodajući da bi se nedostatak odgovarajuće reakcije vlasti Bosna i Hercegovina moglo protumačiti kao “podrška agresivnoj politici Ruske Federacije i vojnim akcijama protiv Ukrajine”.
“Jedan čovjek iz Banjaluke rekao mi je da ima ikonu koju bi želio pokloniti, da je živio u Rusiji prije 25-30 godina i da je to dio njegovog porodičnog posjeda, a ja sam mislio sam da bi ovo mogla biti lijepa gesta”, rekao je Dodik.
“Provjerili smo i onog dana kad sam imao sastanak s Lavrovom, Ukrajina nije tražila ništa od toga, a nije ni mogla, jer je ova ikona privatna stvar, dio porodične baštine, ne pripada nijednoj instituciji i nigdje nije naveden ni brojem ni aktom”, objasnio je Dodik.
„Tražili su objašnjenje na bazi medijskih izvještaja, ali nema dokaza da je ukradena. Ne znam ni ime čovjeku koji mi je poklonio ikonu, samo sam smatrao da to može biti lijep gest. Policijska koordinacija je potvrdila da ikone nema na Interpolovoj listi potraživanja. Neka Ukrajina samo dostavi dokaze da je ikona njihovo vlasništvo, mi ćemo to vratiti uz izvinjenje da nismo znali“, kazao je Dodik 17. januara 2021. godine.
I tako dolazimo do epiloga. Na početku diplomatskog skandala s ikonom, koji je odjeknuo Rusijom i Ukrajinom, Milorad Dodik je tvrdio da ikona pripada važnoj banjalučkoj porodici, zatim je tvrdio da se ne sjeća imena čovjek koji mu je dao ikonu da je da Lavrovu, do konačne izjave da je određeni Banjalučanin godinama radio u Rusiji i da bi tamo kupio spornu ikonu.
Sasvim je očito da Dodik dublje tone s daljnjim objašnjenjima, zaboravljajući što je rekao ili kakvu su izjavu poslali iz njegova ureda.
