Godine 1882. na mjesto zajedničkog ministra finansija Austrougarske za Bosnu i Hercegovinu biva postavljen Benjamin Kalaj – političar i historičar mađarskog porijekla i vrstan poznavalac prilika na Balkanu.
Obzirom da je vlast bila poljuljana izbijanjem Hercegovačkog ustanka 1882. godine, smatrao je da se centralna vlast može ojačati jedino ukoliko se maksimalno pojednostavi i približi narodu. S toga Kalaj počinje zastupati tezu Bošnjaštva, tvrdeći da je narod u Bosni jedan narod – narod bošnjački. Time je on prvenstveno želio suzbiti velikohrvatsku i velikosrpsku ideologiju.
To Bosanstvo je bilo univerzalno i nije se odnosilo striktno na jednu naciju. Čim je Kalaj izradio ovu ideju naišao je na brojne osude i oponente. Optuživan je da želi nametnuti jedan nepostojeći nacionalni identitet. Štampa u susjedstvu, naročito u Srbiji, je napadala ovaj program tvrdeći da se ni u bilo kakvim osnovama ne može govoriti o Bosanstvu osim u geografskom smislu.
Međutim, kako je Kalaj i sam bio historičar našao je osnova za ovaj projekat. Bošnjaštvo je došlo do izražaja izdavanjem bosanske gramatike i lista “Bošnjak”, čiji je prvi broj izašao 2. jula 1891. godine, a uređivao ga je Mehmed beg Kapetanović Ljubušak. Kada je od Zemaljske vlade tražio da se izdaju sredstva za ovaj list, tvrdio je da će on suzbiti sve nasrtaje drugih nacionalnosti, te da će ojačati bosanska osjećanja.
“Bošnjak” je imao dva zadatka: da bosanske muslimane prezentuje u evropskom duhu, te da ojača njihov bošnjački identitet. Međutim, zbog miješanja vlade i stalnih ataka srpskih listova, poput “Bosanske vile”, list nije imao puno uspjeha.
Tako da je gotovo potpuno izgubio značaj početkom XX stoljeća, kada njegov primat preuzima novi list, “Behar”. Smrću Benjamina Kalaja, 1903. godine Bošnjaštvo pada u drugi plan, a ukidanjem bosanskog jezika 4. oktobra 1907. godine ovaj projekat gotovo potpuno umire.
