U Bosni i Hercegovini je također moguće da se odluke Ustavnog suda ne provode, ignorišu i ponižavaju. Još veći problem je što Ustavni sud ignoriše druge državne institucije ili nižu razinu vlasti.
Ovako se godinama obilježava neustavan dan entiteta Republika Srpska, bez obzira na to je li ga Ustavni sud proglasio nedopustivim. Ustavni sud nema mehanizam da spriječi takvo stanje, jer nije ni predviđeno ni normalno da neko ne postupi po odluci Ustavnog suda. Jedino tijelo koje može i treba reagirati je državno tužilaštvo, ali ono već godinama vješto izbjegava odgovornost i ponaša se kao da ne uočava državni neposluh.
Kaznena igra koju u javnom prostoru nameću prvenstveno političari, a potom mnogi neoprezno prenose u formalnom javnom prostoru čini se benignom, ali u biti čini veliku razliku. Ovako se danas može čuti kako Milorad Dodik sebe opisuje kao srpskog člana Predsjedništva. Također se najčešće koristi konstrukcija na hrvatskom ili bođnjačkom članu predsjedništva. Taj etnički naglasak je vjerojatno bitan, što odgovara određenim politikama, čak i ako nije u skladu s Ustavom ili zakonima.
Takvo tituliranje dodatno dijeli državu, a političare opušta i zasigurno ih čini rodnim u svom etničkom krugu.
Ustav Bosne i Hercegovine propisuje da se Predsjedništvo sastoji od tri člana: Bošnjaka i Hrvata, koji se biraju izravno na području Federacije, te Srbina koji se bira izravno na području Republike Srpske.
Ustavi FBiH i RS jasno ukazuju da su to entiteti u kojima su Srbi, Bošnjaci i Hrvati, ali i oni koji se ne izjašnjavaju kao jedan od tri konstitutivnih naroda. Dakle, u konkretnom slučaju Milorad Dodik, iako Srbin, ne može biti srpski član Predsjedništva, već samo član koji dolazi s područja RS-a i kojeg biraju svi građani.
Ista situacija je i u FBiH. Građani ovog entiteta biraju dva člana Predsjedništva BiH, Bošnjaka i Hrvata. Zajedno, kao kolektivni šefovi država, oni predstavljaju sve građane, bez obzira na izbornu jedinicu ili entitet.
No, to je ustav, zakon i pravilo, dok je praksa nešto drugačija. A kako to izgleda u praksi najbolje govori obilježavanje 9. januara kao Dana RS. Ikonografija, policijski mimohod sa ikonama prekrivenim vozilima, pjesma o borbi za “krst časni Nemanjića i slavu Obilića”, poruka je da je riječ o isključivo srpskom entitetu. Takve se poruke uklapaju u narativ o srpskom članu Predsjedništva, a ne pripadniku srpskog naroda.
Takav scenarij traje već godinama i kreiraju ga političari i političari kršeći i Ustav i zakon. Igra riječi koja mijenja bit države.
