Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić govorio je o 25. godišnjici potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i o postdenonskoj fazi Bosne i Hercegovine, koja se sve više spominje u međunarodnim diplomatskim i domaćim političkim krugovima.
Govoreći o važnosti Dejtonskog sporazuma, Komšić naglašava da je Dejton samo djelomično ispunio svoju integracijsku ulogu, ali da su mir i državni okvir održani kao prvorazredni prioriteti, rekao je Željko Komšić, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
Komšić naglašava da je potpisivanjem Daytonskog sporazuma zaustavljena agresija susjednih država na Bosnu i Hercegovinu, koja je utvrđena u nekoliko presuda međunarodnih sudova, i konačno zaustavljeno počinjenje genocida u Bosni i Hercegovini.
– Ako ostavimo po strani koliko je ovaj sporazum bio pošten, ipak je od ovog vremena Daytonski mehanizam djelomično pridonio integraciji države, posebno u prvoj fazi, tj. u prvom desetljeću dejtonskog ustavnog poretka, kada je jača prisutnost saveznika Bosne i Hercegovine i međunarodna zajednica uspjela je rehabilitirati državne institucije, gdje bih posebno naglasio reformu sigurnosnog i obrambenog sektora u Bosni i Hercegovini. S druge strane, Dejton je, jednim dijelom ponovljen, ispunio svoju integrativnu ulogu, čime je spriječio pokušaje mogućeg separatizma i proizvodnje nasilja. Mir je zadržan i postoji stabilan državni okvir, što je prioritet od prvorazredne važnosti, rekao je Komšić.
Komentirajući sve veće stavove međunarodnih dužnosnika o Dejtonu, koji nisu vječna kategorija, Komšić naglašava važnost presuda Europskog suda za ljudska prava.
– Vjerujem da su presude Europskog suda za ljudska prava u nekoliko slučajeva svima jasno dala do znanja zašto Dejton nije i ne može biti vječna kategorija. Sve ove presude jednostavno su predstavljale ustavnu diskriminaciju i jasno je da trenutni ustavno – pravni poredak ne jamči jednakost svih građana, a jednakost svih građana osnova je modernog i civiliziranog svijeta. Nekoliko presuda Europskog suda za ljudska prava jasno je stavilo do znanja da trenutni etničko – konstitutivni model nije u skladu s europskom pravnom stečevinom i europskom praksom i mora se prevladati primjenom ovih presuda i uspostavljanjem jednakosti za sve građane. Dakle, kada govorimo o novoj fazi izgradnje Bosne i Hercegovine kao države ravnopravnih građana i nacija, jednostavno ne možemo govoriti ni o čemu drugom, osim o organizaciji Bosne i Hercegovine kao civilne tj. građanske države. Komšić dodaje da vjeruje da bi civilna organizacija Bosne i Hercegovine značila stabilnije državne institucije.
– Trenutni sustav, koji je skloniji etničkom konceptu, plodno je tlo za sve moguće blokade državnih institucija, što je posebno vidljivo na području pravosuđa. Nemoguće je uspostaviti vladavinu zakona u jednoj državi ako se vodeći ljudi u pravosuđu biraju na temelju etničkog ili, još gore, etničkog principa. Dok se takvo načelo ne potisne, ostat ćemo žrtve korupcije i svih mogućih oblika zaštite – rekao je.
Kada govorimo o tome koliko je realna i moguća građanski organizovana Bosna i Hercegovina, Komšić ističe da se prvo mora postići konsenzus na unutarnjoj razini.
– Teoretski, sve je na našoj strani, počevši od relevantnih presuda međunarodnih sudova, ali ako napustimo ovaj koncept u Bosni i Hercegovini i napravimo trule kompromise s etničkim konceptom, na primjer u izbornom zakonodavstvu, tada ni najidealnije međunarodne okolnosti neće biti korisne. Prvo moramo utvrditi koliki je minimalni konsenzus između nas koji podržavamo državu Bosnu i Hercegovinu, a minimalni konsenzus, po mom mišljenju, promiče istu, a ne nejednaku vrijednost glasa građana kao i oni koji se protive provedbi presuda Europskog suda. konačno i građanska država. Građanska država nije san, to je mogućnost ako postignemo takav sporazum o njoj. U tom će slučaju biti manje važno što o tome kažu iz Beograda ili Zagreba, a važnije ono što kažu o Bruxellesu i Washingtonu.