Danas na osnovu predstava na novcima, državnim pečatima i kamenim reljefima približno možemo saznati kako je izgledala kruna bosanskih vladara. U Arnautovićima kod Visokog je pronađen pečatni prsten sa likom okrunjenog vladara.
Posjedovala je uski obruč na kojem su se nalazila tri zupca u obliku ljiljanovih cvjetova. U razdoblju od preko 500 godina upotrebljavale su se tri krune: banska, stara kraljevska i nova kraljevska. Sredinom XV stoljeća, papa Eugenio IV šalje kralju Tomašu krunu, koja je bila sva od zlata, ukrašena biserima i dragim kamenjima. Međutim, zbog političkog previranja unutar bosanske države – bogumili su se usprotivili što je kralj prešao na katoličanstvo, kruna nikada nije stigla u Bosnu i zadržana je u Splitu.
Zbog toga se kralj Tomaš pokorio volji naroda i okrunio se domaćom kraljevskom krunom. Ipak, odlučniji je bio njegov sin Stjepan Tomašević, koji postaje prvi bosanski kralj okrunjen papinskom krunom. Zarad zaštite od nadolazeće osmanske imperije, kralj se obavezao papi Piu II da će istrijebiti bogumilstvo u Bosni.
Na osnovu izvora saznajemo da se bosanska kruna čuvala u Bobovcu, gdje se nalazila i bosanska riznica. Padom Bobovca 1463. godine ona je zaplijenjena, a sa njom i kruna, te poslana u Istanbul. Pojedini neutemeljeni podaci govore da je bila spašena od strane bosanskih velikaša, ali je ponovo pala u ruke Osmanlija.
Nove podatke o kruni imamo tek 1529. godine kada se ona zatekla u riznici sultana Sulejmana Veličanstvenog, tokom njegovog pohoda na Beč. Nakon poraza kod Beča u zaplijenjenom blagu našla se i bosanska kruna, pa je tako došla u posjed austrijskih careva. U tom slučaju, vjerovatno se i danas nalazi negdje u Beču.
