Obzirom da je Tvrtko vukao porijeklo od Nemanjića, time je stvoren pravni osnov za naslijeđe njegove krune. To je ohrabrilo Tvrtka da se kruniše za kralja 26. oktobra 1377. godine. Kao što su odavno radili hrvatski i srpski vladari koji su bili “ovjenčani” tako je i Tvrtko svome imenu dodao novo ime “Stephanus” što doslovce i znači ovjenčan. Tvrtko je krunisan za kralja Bosne i za kralja Srbije. Mavro Orbini govori da je Tvrtko krunisan od strane mitropolita manastira Mileševo i njegovih monaha u crkvi u pomenutom mjestu. Izjednačavanje Mila sa Mileševom prisutno je i kod drugih autora.
Tvrtko je svoju titulu stvorio ne na osnovu nemanjičke kraljevske već na osnovu carske titule. Bio je „po milosti božijom kralj Srbljem, Bosni i Pomorju i Zapadnim stranama“. Tako su se u njegovoj tituli našle zemlje kojima nije vladao. Ime Stefan koje je uzeo imalo je državno – simboličko značenje. To ime su uzimali i svi naredni bosanski kraljevi u svojim službenim aktima. Susjedne države su priznale Tvrtkovu kraljevsku titulu. Venecija ga naziva „rex Rassie“, a tako je postupao i Dubrovnik. U samoj Bosni Tvrtkovo krunisanje za kralja značilo je i učvršćivanje vlasti. Ovaj iskaz, kao i brojni nacionalno – ideološki motivi uticali su da danas mnogi historičari smatraju da se Tvrtko krunisao u Mileševu. Međutim, historičar Dubravko Lovrenović je izričit u tvrdnji da je Tvrtko krunisan u Milama kod Visokog. Kada se zna da je grobna i krunidbena crkva Kontromanića u Milama, u kojoj je i ukopan Tvrtko I, zasvjedočena arheološkim nalazima, ne preostaje ništa drugo nego zaključiti da se prvi bosanski kralj okrunio u Milama kod Visokog.
Kao kralj Srbije, Tvrtko se trudio da u Bosnu prenese dvorska znanja i službe kao i ceremoniju srpskog dvora. Javlja se logotet kao starješina kraljevske kancelarije. Prvi bosanski logotet je bio Vladoje iz Raške. Protovestijar je zamijenio kaznaca na mjestu rukovodioca kraljevskih financijskih poslova. Prvi protovestijar je bio Ratko Dubrovčanin. Kao i u Srbiji sada je i u Bosni boravila mlada vlastela.
Tako je Tvrtko obučen u svilu i zlato ušao na velika vrata među evropske vladare kojima zaista ne preostaje ništa drugo osim da ga priznaju za kralja Bosne. Niti jedan vladar, pa ni najveći konkurent – ugarski, sve da je i htio, nije ga mogao zaustaviti.
