Sergej Lavrov, ministar spoljnih poslova Rusije za Oslobođenje govori o BiH i Balkanu, krizi u regiji i šalje poruke SAD-u.
U razgovoru sa Lavrovom urednica lista Oslobođenje Vildana Selimbegović konstatuje da su odnosi Ruske Federacije i Bosne i Hercegovine odnosi između dvije zemlje te da bi se problemi, ako ih ima, trebali rješavati na bazi obostrano usaglašenih principa.
MEĐUTIM, KOD NAS U BOSNI I HERCEGOVINI POSTOJI UVJERENJE O FAVORIZIRANJU ODNOSA SAMO SA JEDNIM DIJELOM ZEMLJE I TO SE DOŽIVLJAVA KAO PODRŠKA SNAGAMA KOJE STREME SECESIONIZMU. GOVORIM, NARAVNO, O REPUBLICI SRPSKOJ I NERIJETKO OTVORENIM ISTUPIMA LIDERA SNSD-A I ČLANA PREDSJEDNIŠTVA BIH MILORADA DODIKA, KOJI TVRDI DA U SVOJIM PRIJETNJAMA MIRU I OTCJEPLJENJU IMA NEDVOSMISLENU PODRŠKU RUSIJE. DA LI JE TO TAČNO?
– Prije svega, ne mogu se složiti sa tezom da inicijative člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorada Dodika predstavljaju prijetnju miru. Ne dijelim ovakve izjave, smatram ih neosnovanim. Rusija, kao jedna od država garanata Dejtonskog mirovnog sporazuma, izuzetno odgovorno pristupa svojim obavezama i pomno prati razvoj situacije u Bosni i Hercegovini. Reći ću iskreno, zabrinuti smo zbog neviđenog pada nivoa međuetničkog dijaloga i povjerenja u zemlji tokom cijelog postkonfliktnog perioda. Prema našem mišljenju, to je vezano za intenziviranje vanjski podržanih pokušaja revizije dejtonske etno-administrativne arhitekture u korist unitarizacije i centralizacije Bosne i Hercegovine na štetu ustavnih ovlaštenja konstitutivnih naroda i entiteta. Takva politika je izuzetno opasna po stanje u zemlji, regionu i Evropi u cjelini. Na ovo upozoravamo i partnere unutar Bosne i Hercegovine i vanjske igrače.
Svojim potpuno neodgovornim ponašanjem u vezi sa izmjenama Krivičnog zakona znatno je pokvario unutrašnju političku klimu i bivši visoki predstavnik Valentin Inzko. Apsolutno je neozbiljno dopustiti ovakvu provokaciju bukvalno uoči ostavke, zalupiti vrata i ostaviti svima da sređuju posljedice haosa koji je uslijedio. Međutim, ovo je još jednom pokazalo da je institucija vanjskog protektorata u obliku visokog predstavnika ne samo prevaziđena već se pretvorila u izvor problema. Davno je sazrela potreba da se ona likvidira te da se suverena Bosna i Hercegovina oslobodi od pretjeranog starateljstva koje je ponižavajuće za njene narode.
