Reakcije Milorada Dodika, predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine i šefa SNSD-a, na teze izrađene u “non-paperu” koji je potakao iz Slovenije, u određenom svjetlu možda otkrivaju neiskrenu politiku i odnos koji ima prema Srbiji.
Naime, slovenski “non-paper” usredotočuje se na određene nove granice na zapadnom Balkanu, koje podrazumijevaju otcjepljenje entiteta Republika Srpska, ali i pripajanje Kosova Albaniji. Jasno je da Dodiku priča o raspadu Bosne i Hercegovine i neovisnosti entiteta RS izmamljuje osmijeh na licu. Stoga je slovenski “non-paper” pozdravio i komentirao u kontekstu da u mnogim europskim zemljama postoji raspoloženje za takvo nešto.
Međutim, iako isti “non-paper” uključuje pitanje Kosova i njegovu aneksiju Albaniji, što stvara tzv. Velike Albanije, Dodik se u svojim izjavama nije posebno osvrnuo na ovaj detalj.
I kako onda jedan dio “non-papera” može biti prihvatljiv, a drugi potpuno odbijen? Vjerojatno ne, pa je čelnik SNSD-a jednostavno izbjegavao komentarisati stvaranje Velike Albanije, oduševljen jer je tema nekih novih granica napokon stavljena na dnevni red, barem neslužbeno.
Sad se postavlja pitanje iskrenosti Dodikova odnosa prema Srbiji i dugoročna “patritorska” obrane Kosova i osude stvaranja Velike Albanije. Bi li Dodik prihvatio Veliku Albaniju samo da bi dobio svoju državu i na kraju je pripojio Srbiji? Bez obzira hoće li se gubitak Kosova i Velike Albanije pokušati opravdati stvaranjem veće ili manje Srbije, postavlja se pitanje trenutne politike poštenja prema kosovskom pitanju.
Prije tri dana u Beogradu, Dodik je više puta naglasio da će pokušati dobiti podršku Aleksandra Vučića u pokretanju pitanja mirnog otcjepljenja u Bosni i Hercegovini, nazvavši ga i rekavši da bi trebao u tome sudjelovati. U takvoj situaciji Vučić bi morao birati između Kosova i Velike Albanije i RS-a. A takav izbor ima daleko dublje posljedice nego što je ključna podrška Dodiku i njegovim snovima.
