Dana 8. januara 1993. godine vraćajući se sa Sarajevskog aerodroma u pratnji UNPROFOR-a, ubijen je potpredsjednik Vlade Republike Bosne i Hercegovine, Hakija Turajlić. Hakija je tog dana oko 13 sati i 30 minuta otišao na aeorodrom u pratnji UNPROFOR-a, kako je javio TV dnevnik u 19 sati i 30 minuta, kada se još uvijek mislilo da je Hakija zarobljen. Prva nepoznanica, u vezi sa slučajem, pojavila se isti dan baš po pitanju prirode posjete turske delegacija i razloga zbog kojih UNPROFOR nije dozvoljavao ulazak turske delegacije sa humanitarnom pomoći u grad, pa je Hakija morao preko srpskih linija u pratnji UNPROFOR-a doći do aerodroma. Prilikom odlaska u njegovoj pratnji su bili dr. Mensur Čaušević, direktor Direkcije za robne rezerve i dr. Hasan Dervišbegović, ambasador pri MIP-u. Indikativno je što delegacije nije zaustavljena na barikadama prilikom odlaska. Povratak je bio predviđen za 15 sati, istog dana. Vozač Hakije Turajlića se vratio u zgradu Vlade u 15 sati i 45 minuta, bez potpredsjednika, rekavši da je UNPROFOR garantirao bezbjedan povratak Hakije. Munib Ušanović, Hakijin šef kabineta, svjedoči da je u tom trenutku stupio u kontakt sa UNPROFOR-ovim oficirima za vezu koji su mu rekli da se Hakija još uvijek nalazi na aerodromu, da bi nakon desetak minuta iz istog izvora saznao da je potpredsjednik zaustavljen na barikadi Vojske Republike Srpske, oko 400 metara od aerodroma. Tada se na ovom mjestu pojavljuje još jedna u nizu nerazjašnjenih okolnosti vezanih za ubojstvo. Naime, Hakijin tjelohranitelj je uz garanciju oficira UN-a udaljen sa svog radnog mjesta, odnosno od Hakije. Po dobijanju informacije da je transporter u kojem se nalazio Hakija zaustavljen na punktu VRS, Ušanović je kontaktirao Ganića i Mahmutćehajića, koji su odmah stupili u kontakt sa generalom Morilonom, koji je stupio u vezu sa aerodromom i zahtijevao da se UN pobrine za siguran prolazak transportera.
Dan nakon ubojstva, Patrik Sartrer, komandant aerodroma, je na konferenciji za novinare izjavio: “Srpski vojnici, njih oko 40 – 50, odmah su me okružili i tvrdili da se sa potpredsjednikom Turajlićem nalaze turski vojnici”. Srpska vojska, koja je bila naoružana tenkovima i transporterima, je zahtijevala da pretresu vozilo UN-a. Sartrer je naveo da su se nasuprot njih nalazila samo tri UN vojnika i da se udaljio jer nije želio da stvara nervozu kod srpskih vojnika, iako je poznat podatak, po svjedočenju britanskog kapetana Petera Džonsa, da je Sartrer pod svojom komandom imao 1 500 vojnika na aerodroma ali da niti jednog nije pozvao u pomoć. Sartrer dalje svjedoči da je u 16 sati i 45 minuta otišao na pregovore sa srpskom stranom u Lukavicu, gdje se zadržao nešto duže od sat vremena. Međutim, kapetan Džons navodi da je njega i njegove vojnike Sartrer udaljio oko 17 sati i 30 minuta. Dakle, u to vrijeme se Sartrer već nalazio na licu događaja. Prema UNPROFOR-ovoj veziji, Hakija je ubijen u 18 sati i 15 minuta. No pouzdani podaci tvrde da je potpredsjednik ubijen odmah po Sartrerovom dolasku, kada je neko od vojnika UN-a otvorio vrata transportera nakon čega je jedan od srpskih vojnika odgurnuo Sartrea u stranu i pucao u Turajlića.
Posebna enigma nemilog događaja je ponašanje pojedinih vojnika i oficira UNPROFOR-a. Naime, iako ima mandat Sartrer nije pozvao u pomoć vojnike sa aerodroma. Pored navedenog, Sartrer je udaljio i 9 britanskih vojnika sa mjesta događaja, smatrajući da je situacija pod kontrolom. Također, Sartrer je bio obavješten da komandni lanac Sarajevsko – romanijskog korpusa VRS nije dobro uređen i da postoji ogroman broj jedinica koje samovoljno djeluju. Ipak, najveća misterija je zbog čega UN vojnici nisu uzvratili na paljbu srpskih vojnika kojom je likvidiran Hakija Turajlić?
Mučko ubojstvo Turajlića, pokrenulo je brojna pitanja. Prije svega odgovornost generala Morilona i Abdul Rezaka, komandanta mirovnih snaga UN-a za BiH, a naročito odgovornost pukovnika Sartrera. Vlada R BiH je već drugi dan po zločinu izrazila nepovjerenje Morilonu, dva dana kasnije zatražena je i njegova ostavka. Također, u pitanje je došao i nastavak mirovnih pregovora u Ženevi. Mediji su tih dana masovnije nego ranije pisali o svrhovitosti boravka trupa UN-a u BiH, u situaciji kada nisu u stanju zaštititi niti jednog državnik od srpskih napada, a kamoli obično stanovništvo. Francuski list “Mondea”, pisao je da nakon ubojstva svjetska zajednica ima samo dva rješenja pred sobom: vojno intervenisati ili se povući iz posredovanja i rasplet događaja posmatrati sa strane.
