Lov je, bez sumnje, predstavljao omiljeni vid zabave feudalnog društva u srednjovjekovnoj Bosni. On je u prvom redu predstavljao razonodu i zabavu a onda i izvor sekundarnih prihoda. Dokaz tome imamo na nekoliko prikaza lova na lokalitetima širom Bosne i Hercegovine. U jednoj minijaturi Miroslavljeva evanđelja (kraj XII stoljeća) prikazan je lov na divljeg vepra; na glagoljskom Misalu Hrvoja Vukčića (početak XV stoljeća) nalazi se predstava lova uz pomoć sokola. Najpoznatija predstava lova je na nadgrobnoj ploči Nespine u Gračanici kod Visokog, na kojoj je predstavljen lov kopljem na divljeg vepra. Mnogobrojne prikaze lova imamo i na stećcima u Hercegovini i jugozapadnoj Bosni. Prema predstavama sa stećaka, možemo zaključiti da je bosanska vlastela u lov išla na konju, a ponekad i pješice, a nekada su u lov vođeni i lovački psi, dok se mnogo češće lovilo pomoću sokola. Ono što je zanimljivo da u lovu nije bilo nikakvih pomagača. U najvećem broju lovila se krupna divljač: jelen, divlja svinja i medvjed. Soko je gotovo uvijek upotrebljavan kada se išlo na lov u pernatu divljač. Od oružja u lovu se pretežno upotrebljavalo specijalno lovačko koplje sa masivnim vrhom zatupljenih oštrica i jakih krsnica, ali se često zapaža i luk sa strijelom.
Početna Blic zanimljivosti Lov je predstavljao omiljeni vid zabave srednjovjekovne bosanske vlastele
