Most predstavlja jedno od najmonumentalnijih djela arhitekture koja je nastala u razdoblju od XV do XIX stoljeća u Bosni i Hercegovini.

Izgrađen je u periodu od 1571. do 1577. godine, na mjestu gdje je put povezivao Bosnu sa Istanbulom, iznad rijeke Drine. Izgradnja mosta je povjerena najvećem osmanskom graditelju, Kodža Mimar Sinanu, dvorskom arhitekti i vrhovnom graditelju Osmanskog carstva. Predstavlja zadužbinu velikog vezira Mehmed paše Sokolovića. Dio mosta preko rijeke čini jedanaest lučnih otvora, od kojih najmanji ima raspon 5,7  a ostali su raspona od 10,7 do 14,8 metara. Most leži na devet velikih stubova širine 3,5 – 4 i dužine 11,5 m. Širina puta iznosi 6 m. Ogradni zidovi su debljine 60 cm, a dužina im je 179,44 m. Pristupna rampa je široka 6,6 m i dužine je oko 120 m.

U rampi su četiri lučna otvora iznad potoka koji se ulijeva u Drinu. Kamen za zidanje mosta sječen je u mjestu Banja. Na sredini mosta stajala je drvena kula koja je porušena 1886. godine. Kula je predstavljala stražarnicu ispod koje je bio prolaz, a koji se zatvarao jakim hrastovim vratima sa obje strane. Na kuli se nalazilo nekoliko malih topova zvanih Šibe. Na mostu su se nalazila dva tariha u stihovima sa uklesanim godinama, na prvom 971/1571, a na drugom 985/1577. godina. Most je izdržao nekoliko velikih poplava, od kojih je najveća ona iz 1896. godine, kada je nivo rijeke Drine bio 1,6 m iznad mosta. Stubovi, svod i čeoni zidovi rađeni su od sedre. Pojedini kameni blokovi vezani su željeznim klamfama zalivenim olovom.

Nad čeonim zidovima, u ravni nivelete ceste, je profilisani vijenac (od sedre visine 30 cm) na kojem leži masivna kamena ograda. Šesti stub je sa plastičnom obradom. Na uzvodnoj strani, sa trokutaste osnove prelazi stepenasto u pravougaono proširenje, koje nosi slijepi portal sa tarihom – natpisom. Na nizvodnoj strani su poligonalne osnove koje stepenasto prelaze u pravougaono proširenje na kojem je sofa za sjedenje. Most je više puta popravljan (1664, 1875, 1911, 1939, 1940.). Pri povlačenju austrougarske vojske iz Višegrada 1914. godine, razoreno je jedno okno, a slijedeće godine srpska vojska prilikom napuštanja Višegrada je razorila još jedno. Takvo stanje se zadržalo do 1939. godine kada je doveden u ispravno stanje. Most je upisan na 100 najugroženijih spomenika svjetske baštine.