Predsjednik Republike Hrvatske može na prijedlog Državnog povjereništva za odlikovanja i priznanja Republike Hrvatske oduzeti odlikovanje ili priznanje u slučaju iz članka 30. stavka 5. ovoga Zakona, a na prijedlog Državnog povjereništva za odlikovanja i priznanja Republike Hrvatske ili po vlastitoj odluci oduzet će odlikovanje ili priznanje ako nositelj odlikovanja ili priznanja postupa protivno pravnom poretku ili moralnim zasadama u Republici Hrvatskoj, stoji u Zakonu o odlikovanjima i priznanjima Republike Hrvatske.
Dakle, procedura je više nego jasna, pa je posljednji govor hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića, u kojem je od Bakira Izetbegovića tražio da mu vrati nagradu koju je Alija Izetbegović dobio od Hrvatske, još jedan u nizu populističkih istupa Milanovića, koji ne prestaje, čime dodatno sramoti Hrvatsku i hrvatski narod.
Podsjećamo, on je pozvao predsjednika SDA Bakira Izetbegovića da Hrvatskoj vrati odlikovanje, koji je njegovom ocu, prvom predsjedniku Republike BiH Aliji Izetbegoviću, uručio prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman.
“Danas slušamo da ljudi čiji su očevi primali najviše hrvatske veleredove namijenjene najvišim stranim velikodostojnicima, konkretno Alija Izetbegović tu istu Hrvatsku i Tuđmana nazivaju zločincima, što ne samo da je laž već je i jako bezobrazno”, upozorio je.
Izetbegović se nije oglašavao po ovom pitanju, a Milanović upravo ponovo pokušava vršiti zamjenu teza i istovremeno priznaje djelovanje Hrvatske vojske u Bosni i Hercegovini.
“Država služi tome da se to štiti. Hrvatska je oslobađala BiH i da nije bilo toga ne bi bilo Dejtona, ne bi bilo BiH”, rekao je on.
Milanovićeva priča o tome da je Hrvatska oslobodila Bosnu i Hercegovinu nije smiješna i nije ni blizu istine.
Za početak treba sao pogledati dokumentarne filmove Skok i prosto saznati činjenice, djelovanje Hrvatske vojske kroz Bosnu i Hercegovinu nije bilo u svrhu oslobađanja Bosne i Hercegovine, već u svrhu stvaranja uvjeta za Oluju i oslobađanje Knina.
Međutim, Milanović i dalje pokušava poniziti BiH kao državu, ali istovremeno potencijalno otvara problem djelovanja HV-a u BiH i sumnje u ratne zločine počinjene tokom djelovanja hrvatske vojske u BiH.
Milanović ulazi u opasan teren i igra se emocijama, otvarajući prostor za povećanje međunacionalnih tenzija.
