Kada je Ignjat Sopron, po narodnosti Nijemac a po rođenju Srbijanac, u aprilu 1865. godine prihvatio poziv čelnika Bosanskog vilajeta, da dođe u Sarajevo i pokrene prvu štampariju, udareni su temelji modernog bosanskohercegovačkog novinarstva. Sopron je u Sarajevo stigao u aprili 1866. godine i u narednih godinu dana osnovao je prvu štampariju te pokrenuo prve bosanskohercegovačke novine “Bosanski vjestnik” – sedmični list koji je izdavao.
Osnivaču prvih bosanskohercegovačkih novina bila je neophodna osoba koja perfektno govori turski jezik, te mu je Simo Čajkanović preporučio Miloša Mandića, tvrdeći da je to mjesto stvoreno za njega. Miloš je rođen u Bihaću 1843. godine, a nadimak mu je bio “Miloš novinar”, sasvim opravdano. Nakon završene osnovne škole, nastavnici su ustanovili da ima veliki dar za strane jezike, pa je u narednom periodu odlično savladao njemački, turski, francuski i italijanski jezik. Svoj radni vijek je počeo u “Bosanskom vjestniku” i time je postao pionir bosanskohercegovačkog novinarstva. Ubrzo nakon osnivanja listova “Bosna” i “Sarajevski cvjetnik”, započeo je saradnju i sa njima. Prije nego što će otpočeti radni vijek u “Bosanskom vjestniku”, bio je učitelj u Srpskoj školi u Pljevljima. U aprilu 1866. godine stigao je u Sarajevo, baš u vrijeme otvaranja Sopronove štamparije. Autor je i prijevoda Ustavnog zakona za Bosanski vilajet koji je uveden 1866. godine. To je bio jedan od njegovih prvih prijevoda sa turskog jezika. Iz “Bosanskog vjestnika” otišao je na mjesto urednika zvaničnog organa lista “Bosna”, te je postao prevodilac cijelog turskog teksta na bosanski. Na tom položaju je ostao sve do okupacije 1878. godine. Nakon okupacije postao je saradnik “Sarajevskog cvjetnika”, koji je postao zvanični list nove vlasti. Bila je to novina koju je Zemaljska vlada u Sarajevu pokrenula i izdavala naprije kao “Bosansko – hercegovačke novine”, a od 1881. godine, pa do kraja 1918. godine, izlazio je pod nazivom “Sarajevski list”. Miloš je umro u Mrakovu kod Visokog 1900. godine.
