Strmljenje značajnog dijela bošnjačke omladine, koja je na evropske ideologije gledala negativno i jedini svoj put, ne samo kulturalni nego i politički, vidjela u islamu, sažeo je 1938. godine Mustafa Busuladžić u tekstu “Islam i socijalizam” obavljenom u Glasniku Islamske vjerske zajednice. On je ovim tekstom skinuo maske s ideologija (fašizma i komunizma) koje su već do tada milione ljudi odvele u smrt, a još više tokom svjetskog rata koji je uslijedio.
“Komunizam i antipod mu fašizam ne zadovoljavaju; oni nisu riješili socijalno pitanje; kao dinamičke sile, komunizam i fašizam rascijepili su svijet u dva protivna pola; kobne su posljedice mentaliteta koga je komunizam stvorio u svijetu: ekonomska dobra proglašena su za vrhovni princip života, a idejne vrjednote za laži i iluzije…; čovječanstvo se našlo na bespuću ideja…, zato ono luta od doktrine do doktrine i pada u naručje sad jedne, sad druge krajnosti: pogibelj je očita ako se ne nađu putevi izlaza…; marksisti traže ukidanje religije i borbu protiv nje do istrage; oni smatraju da je religija laž izmišljena u svrhu ugnjetavanja nezaštićenog proletera; u dvoboju koji se danas bije između komunizma i kapitalizma islam ne može da se stavi na stranu ni jednog ni drugog…; islam se bori protiv komunizma ne u ime ekonomskih interesa kao zapadni kapitalisti, nego u ime života, čovjeka i kulture, slobode, savjesti i dostojanstva; islam uzdiže moral i teži za kulturom srca i duše, za razliku od komunizma koji siromaši ljudske duše, dovodi do animalnosti i poriče ideju morala; u pitanju demokracije islam se razilazi s marksizmom; dok komunizam teži za diktaturom proleterijata, islam je demokratski i jednako gleda sve ljude i isključuje svaku klasnu i rasnu razliku; u pitanju univerzalnosti – dodiruje se, jer islam kao i marksizam, zabacuje fašističko – rasistička shvatanja i nacionalni šovinizam; nasuprot klasnoj mržnji koju marksisti ističu, islam univerzalnim bratsvom obuhvata sve ljude…”
