Piše: Rasim Belko; NAP
Ma šta govorio, Christian Schmidt je visoki predstavnik svijeta koji na teritorijalnoj polovini Bosne i Hercegovine treba da uvede apsolutnu demokršćansku vlast. Sve drugo, što je navedeno u opisu ovlasti i mandata visokog predstavnika, za Schmidta očito ne vrijedi.
Jer, otkako je došao, zapravo i prije nego je došao, Schmidt se skoro pa isključivo bavi jednim pitanjem – etnifikacijom vlasti u entitetu Federacija u korist većinske hrvatske stranke pod kontrolom Zagreba.
Muk iz OHR-a
Sve druge obaveze iz mandata zaštite i provođenja mirovnog aspekta Dejtonskog sporazuma Schmidt je izignorisao, otvorivši tako put secesionisti Miloradu Dodiku da neometano priprema teren da jednog dana proglasi nezavisnost Republike srpske.
Pasivnost međunarodne zajednice, koja možda dolazi iz neupućenosti, ali vjerovatnije iz planske namjere, omogućila je tako da Dodik i njegova politička organizacija osiguraju sve preduslove za odvajanje od Bosne i Hercegovine. Sve osim jednog – punog vlasništva nad teritorijom na kojoj se nalazi entitet u sastavu Bosne i Hercegovine.
Zakon o nepokretnostima koje koriste vlasti Rs jedan je od dijelova te teritorijalne slagalice. Antiustavni i antidržavni zakon koji će zbog pasivnosti Christiana Schmidta vjerovatno stupiti na snagu u naredni utorak, jer je objavljen u Službenom glasniku Rs, a stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja.
Schmidt je jedini koji taj zakon može suspendovati prije nego i stupi na snagu, ali muk iz OHR-a upućuje da su mnogo veće šanse da se to neće desiti.
Tako je Dodik zapravo direktno dokazao svoju tezu da je “Schmidt lažni visoki predstavnik s lažnim prijetnjama”. Jer, isti taj Schmidt je u oktobru prošle godine poručio bh. javnosti “gledajte šta ću uskoro uraditi u Rs po pitanju državne imovine”. I javnost je sve do stupanja na snagu Zakona o nepokretnostima Rs čekala da Schmidt ispuni vlastitu najavu.
Ali, od toga nije bilo ništa. Schmidt je slagao, a Dodik ispunio ono što već predugo najavljuje. Krenuo je u ofanzivu otimanja imovine Bosne i Hercegovine i pretvaranja iste u vlasništvo Republike srpske. Rukovostvo Rs i njene Narodne skupštine najavilo je da će isto postupati i sa nekim drugim zakonima. Ne treba sumnjati da će na red doći poljoprivredno i šumsko zemljište. A teško je vjerovati da će Schmidt i tada reagovati. Jer, njegovo guranje glave u pijesak na otvoreni Dodikov udar na državu i Dejton jasno ukazuje da mu se ne može vjerovati!
Sve skupa će se gomilati na Ustavnom sudu, koji će biti zatrpan Dodikovim secesionizmom, koji je Schmidt mogao zaustaviti u nekoliko rečenica odluke. Ali nije i zato mu više nije mjesto u Bosni i Hercegovini.
Schmidt je svoj kredibilitet srozao nametanjem fašističkih izmjena Izbornog zakona BiH i Ustava FBiH. A do kraja ga poništio žmirenjem na Dodikov secesionizam.
Vrijeme je da ode
Nijemac na čelu OHR-a više NEMA KREDIBILITET! Vrijeme je da ode, jer u suprotnom će njegovo proizvoljno djelovanje i nedjelovanje izazvati veće nemire nego u situaciji da ga nema tu.
Nakon saslušanja u Evropskom i Parlamentu Velike Britanije postalo je jasno da je Schmidt visoki predstavnik dijela međunarodne zajednice, koji balkansko pitanje planira riješiti uspostavljanjem svojevrsnog srpsko-hrvatskog protektorata na ostalim zemljama Zapadnog Balkana. Značajan dio međunarodne zajednice apsolutno je protivan tome i traži da se Schmidt zamijeni osobom koja će svoj mandat u Bosni i Hercegovini ispunjavati onako kako mu je propisan.
Direktna je to poruka i onim bošnjačkim političkim faktorima koji kontinuirano zagovaraju Schmidtovo miješanje u političke procese, kako bi zahvaljujući tome dospjeli na vlast.
Od Schmidta se više ne smije tražiti ništa, jer sve što je do sada učinio je zapravo u suštini kontra Bosne i Hercegovine, njenog evropskog i NATO puta.
Šutnja na otvoreni Dodikov secesionizam je možda najbolji dokaz da je vrijeme za promjenu na mjestu šefa OHR-a. Jer, bosanska, ali i svjetska javnost mogla se proteklih mjeseci uvjeriti koliko je njegova biografija “otrovana” bliskim vezama sa srpsko-hrvatskim nacionalistima, sa nekim fašističkim zaostavštinama Njemačke, ali i ruskim političarima.
Sve to čini Schmidta nepozvanim i nepouzdanim provoditeljem Dejtonskog mirovnog sporazuma, čije i djelovanje i nedjelovanje unosi ozbiljne nemire u burne društveno-političke procese u BiH!
Nepouzdanost i nervoza pod pritiskom, koju je pokazao svojevremeno u Goraždu, mogu ga učiniti varnicom koja će zapaliti ionako krhak mir u Bosni i Hercegovini!
Vrijeme je da ode, kao što je vrijeme da međunarodna zajednica izabere nekog kome je stalo do demokratije i vladavine prava. Schmidt to definitivno nije!