EU Observer objavio je tekst Kurta Bassuenera i Tobyja Vogela pod naslovom “Zašto Njemačka žuri s novim visokim predstavnikom u Bosni?”, U kojem se autori pozivaju na trenutnu njemačku inicijativu da se Valentin Inzko u Bosni i Hercegovini zamijeni Chirstianom Schmidt.
Autori vjeruju da nominiranjem Christiana Schmidta za novog visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini postoji rizik da će kadrovska odluka biti ispred političke rasprave. Podsjećaju na ograničenu ulogu Ureda visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini tokom posljednjih 15 godina.
– Njemačka, koju je u to vrijeme vodila kancelarka Angela Merkel, bila je ključna za forsiranje promjene u transatlantskom tečaju kada je Christian Schwartz Schilling imenovan visokim predstavnikom 2005. godine nakon intervencijskog mandata britanskog visokog predstavnika Paddyja Ashdowna. Potez je bio dio zajedničke odluke EU-a i SAD-a da prijeđu na politiku koja je u ime “lokalnog vlasništva” dodatno ojačala moć postojećih elita koje vladaju sa strahom i pokroviteljstvom i pokazale su se izuzetno otpornima na reforme.
Nakon gotovo mjesec dana službene šutnje, Njemačka je sada, dodali su autori, u pokušaju da “proda” Schmidtovu nominaciju kao “pokušaj udahnuća nove ustanove”. Njemačko Ministarstvo vanjskih poslova reklo je da je Schmidtovom nominacijom zemlja “preuzela inicijativu i vratila Bosnu i Hercegovinu na međunarodnu političku agendu”.
– Međutim, još uvijek nema vjerodostojnih dokaza da je Schmidtova kandidatura rezultat njemačke promjene mišljenja o tome što učiniti s OHR-om, a kamoli političke strategije za potporu Bosni i Hercegovini u zaustavljenom procesu pristupanja EU. Bez ikakvog objašnjenja iz Berlina, ostaje sumnjivo da je Schmidt nominiran da preduhitri moguće korake od strane nadolazeće Bidenove administracije za ponovno poveže sa Balkanom, a posebno sa Bosnom, vjeruju autori.
Niz događaja povodom 25. godišnjice Dejtonskog sporazuma u novembru sugeriraju da bi administracija Bidena mogla preuzeti aktivniju ulogu u BiH.
– Schmidtova nominacija 20. januara – dana inauguracije predsjednika Joea Bidena – izaziva sumnju treba li ovaj potez doista ojačati OHR. Zašto žuriti? Zašto sada iznenada zamijeniti Inzka, nakon 12 godina neaktivnosti? Sredinom decembra bilo je naznaka da je trenutni njemački veleposlanik pri UN-u i dugogodišnji savjetnik kancelarke Merkel, Christoph Heusgen, predložio da bi moglo biti potrebno određeno jačanje OHR-a, uključujući rekonstituciju izvršnih “bonskih snaga” kako bi se omogućilo Visokom predstavniku da poduzme mjere, poput ukidanja zakona, njihovog uvođenja i uklanjanja političkih čelnika zbog kršenja Dejtonskog sporazuma, navodi se u tekstu.
Hausgen podsjeća u istoj ostavci, odbio je podržati nastavak jačih kapaciteta EUFOR-a, a također nas podsjeća da je EU potpisala sveobuhvatan investicijski sporazum s Kinom tijekom njemačkog predsjedanja i da Rusija obnavlja Sjeverni tok 2.
– Autori tvrde da se Balkan suočio uz priliku da se bori protiv političkog neuspjeha, a Berlin je pokazao duboko ukorijenjen zamah za zaobilaženje teških izbora.
– To je bilo očito prije više od godinu dana, kao odgovor francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, koji blokira pristupne pregovore sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom, unatoč napretku u tim zemljama, kažu.
Njemačka je radije pronašla “modus vivendi” s Macronom kroz metodologiju novog pristupa, ali bez rješavanja širih razloga zašto velik dio regije zaostaje u demokraciji i vladavini zakona, iako ima “izglede za proširenje”. Vodstvo kancelarke Merkel odgovorilo je na pitanja koja je Njemačka nedvojbeno vodila – u vezi s migracijom 2015. godine i opiranjem pozivima na “razmjenu teritorija” između Kosova i Srbije od 2018. do danas.
– Slično tome, u strateškim pitanjima Merkel očito favorizira kontinuitet i postupne promjene, što dokazuje njezino razmatranje podrške novom čelniku CDU-a Arminu Laschetu. U nedostatku jasnih izvještaja iz Berlina, svi ovi čimbenici ukazuju na trend kontinuiteta, a ne na promjenu politike prema Bosni i Hercegovini ili barem na maglovitu ideju o promjeni politike – kaže on.
Dodaju da bi Schmidtova nominacija trebala voditi političku raspravu među transatlantskim demokracijama o Bosni i Hercegovini, a ne je braniti ili zamijeniti.
– Ukazali smo na elemente takve rasprave u nedavnom postu koji je razbio mit da je jedini način da se međunarodna zajednica pridruži Bosni i Hercegovini prisiljavanje na rješenje ili oslanjanje na lokalne elite koje su, iako su izjavile da ispunjavaju standarde EU, pokazuju duboku nespremnost za reforme. Umjesto toga, situacija zahtijeva upotrebu prisilne prednosti transatlantskog konsenzusa kako bi se stvorilo okruženje u kojem se artikulirano sudjelovanje građana može formulirati u definiranju vizije novog društvenog ugovora, tvrde autori.
Autori ovaj dinamični potez nazivaju “sendvičem pod pritiskom”, a cilj im je protjerati elitu koja nema motivacije za promjenu trenutne situacije.
– Njemačka nominacija pokrenula je političku raspravu na najgori mogući način, ukazujući na nedostatak koordinacije između zapadnih demokracija i strateški jaz. Sada ova rasprava mora započeti s novom američkom administracijom i ostalim demokratskim partnerima, počevši od iskrene procjene gdje je i zašto je tuE Bosna i Hercegovina, 16 godina nakon posljednje berlinske kadrovske odluke – zaključuje se u tekstu.
