U vrijeme Bosanskog ustanka (Gradaščevićev pokret za autonomiju Bosne) tadašnji srpski knez Miloš Obrenović je nastojao iskoristiti teško stanje u Bosni ne bi li prigrabio dio Bosne za sebe.
Uvidjevši da knez Miloš ima naum da prisvoji dio Bosne Husein kapetan Gradaščević mu šalje pismo u kojem mu oštro prijeti ukoliko u tome pokuša, te će ga u protivnom napasti u samom srcu Srbije. U pismu mu naglašava da ni u kom slučaju neće dopustiti da u njegov posjed dođu podrinjske nahije koje uz dozvolu Porte namjerava priključiti Srbiji. Poručuje mu da se pripazi jer je njegova sablja sjekla i prije nego što je Miloševa iskovana.
Miloš mu je odgovorio:”Šta je Bog vodom i gorama ograničio, što je nekoć Serbiji pripadalo i što premilostivi car (sultan) njoj opet hoće da prisedini, to ni Husein – kapetan, niti sva Bosna ne može zaustaviti”, a onda nastavlja:”Pretiš mi da ćeš iskati račun od mene kada preko Drine pređeš i u Ćupriju dođeš. Ja te za to ne molim da ne činiš. Čik, i sutra odmah predi! Sablja ti tvoja ne može ništa pomoći protiv same Serbije a kamoli protiv Serbije i protiv carske (sultanove) vojske…”.
Iz ovog pisma lahko je zaključiti da je Bosna u to vrijeme imala dvostruku brigu, Srbiju i osmansku vojsku. Razvoj događaja nije dopustio Gradaščeviću da poravna račune i sa Srbijom. Uskoro je od velikog vezira stiglo saopćenje (kaima) u kojem se Husein proglašava izdajnikom i kao takav osuđuje na smrt. Ipak, narod i bošnjački velikaši nisu napustili svoga vođu te su dodatno zbijeni redovi u borbi protiv Srbije i Osmanskog carstva.
