Prvog i drugog maja 1994. godine brojne danske novine izvjestile su o sukobu danskih tenkova, koji su se nalazili u sklopu međunarodnih snaga UN-a, protiv snaga Vojske Republike Srpske. Bio je to prvi put da snage UN-a, u toku agresije, upotrijebe toliko razornu moć protiv jedinica VRS. U danskoj historiografiji ovaj incident nazvan je “Operacija Bøllebank” (“Razbijanje huligana).

Dansko vojno sudjelovanje u Bosni i Hercegovini veže se kroz međunarodne snage pod vodstvom UN-a, a sam angažman danske vojske na prostoru bivše socijalističke Jugoslavije počeo je još 1991. godine njezinim angažmanom u Hrvatskoj koja je također postala predmet srpske agresije i pobune.

Poslije sve užasnijih i alarmantnijih snimaka iz BiH, koja se našla na udaru srpske agresije, danska Narodna skupština (Folketing) odlučila je u jesen 1993. godine podržati snage UN-a i brojne humanitarne organizacije koje su opskrbljavale civile životnim namirnicama u veoma teškim ratnim uvjetima. U tu svrhu Folketing je dao zeleno svjetlo za slanje jednog tenkovskog diviziona sa opskrbnim jedinicama u ratom pogođenu BiH. Nakon niza kratkih zastoja, zbog birokratije, danski tenkovi su ušli u sastav NORDBAT-a koji se nalazio na podrušju sjeverno od Tuzle i Sarajeva, od februara 1994. godine. NORDBAT (Nordijska jedinica) je bila sastavljena od švedskih, danskih i norveških trupa.

U aprilu 1994. godine tenkovski divizion u BiH popunili su pripadnici puka “Jydske Dragonregiment” (Jitlandski zmajevi). Divizion se sastojao od deset tenkova, podijeljen u 3 voda po 3 tenka, plus “glavni borbeni tenk”, u kojem se nalazio komandir diviziona. Do proljeća 1994. godine, ovaj komandir je bio Carsten Rasmussen. Ostalim vodovima je zapovijedao Claus Andresen (Prvi vod), Erik Kirk (Drugi vod) i H.L. Christensen (Treći vod). Raspoređivanje tenkova odvijalo se uz tehničku i administrativnu potporu koju je činilo ukupno 125 vojnika. Tenkovski divizion je dobio naziv DANSQN (Danski tenkovski divizion), koji se, kako je već ranije rečeno, priključio NORDBAT-u. DANSQN je u svom sastavu posjedovao njemačke tenkove Leopard 1A5, koji su neposredno pred slanje u BiH prošlo proces modernizacije.

Početkom aprila 1994. godine NATO snage sprovele su niz zračnih udara po srpskih borbenih položajima, naročito oko Goražda na kojeg je VRS sprovodila žestoku ofanzivu u cilju zauzimanja tog grada. Kao odgovor na NATO udare Srbi su uzeli veliki broj UN-ovih pripadnika te ih vezali kao taoce u blizini objekata koji su trebali biti meta NATO zračnih snaga. To je dovelo do veoma napete atmosfere između UNPROFOR-a i VRS.

Iako je DANSQN 4. aprila 1994. godine sudjelovao u nekim borbama sjeverno od Tuzle, koje su rezultirale pogibijom nekoliko pripadnika VRS, vojna percepcija danskih tenkovskih jedinica je bila da se maknu od bilo kakvog ozbiljnijeg incidenta te da se baziraju na sprječavanju većih sukoba između VRS i Armije Republike Bosne i Hercegovine. Bez obzira što je svakodnevno granatirano područje osmatračnica NORDBAT-a oko Tuzle. Primjera radi, nekoliko puta je izvršen minobacački napad na aerodrom Dubrave, koji je bio pod zaštitom UN trupa. Ipak, preventivno, da bi spriječili mogući veći incident, NORDBAT je izradio plan kodnog imena “Bøllebank”, koji je podrazumijevao i angažman DANSQN u odbrani aerodroma od mogućeg srpskog napada. Gotovo cijeli april je prošao sitnim incidentima, oko aerodroma, ali bez većih posljedica.

Plan operacija
Plan operacije

Dana 29. aprila 1994. godine švedska osmatračnica “Tango 2” koja se nalazila u blizini Kalesije, u 22 sata uputila je zahtjev za “hitnu pomoć” jer su je “srpske snage granatirale 28 puta”. Švedska osmatračnica obratila se za pomoć poslije čega je upućeno sedam danskih tenkova i jedan oklopni transporter, koji se sastao sa švedskih oklopnih transporterima u blizini sela Sarači, deset kilometara od osmatračnice “Tango 2”. Njih je predvodio Lars Moller, zamjenik komandanta NORDBAT-a. Prema njegovoj ispovijesti, namjeravali su samo zastrašiti Srbe, koji bi se do tada uvijek obično razbježali i obustavili paljbu. Ovaj put nije bilo tako.

Nedugo nakon što su danske jedinice došle kod mjesta Sarači i nakon što su istakli danske zastave na tenkovima i upalili svjetla, prvi srpski projektil je pogodio danski tenk. Bilo je to u 23 sata i 15 minuta. Nakon prvog projektila uslijedio je niz projektila koji su padali na danske vojnike. Moller je odmah naredio da se “glavni tenk” i Prvi vod upute prema švedskoj osmatračnici “Tango 2”. Nakon dvadesetak minuta, pod stalnom paljbom Šekovićke brigade VRS, upućena jedinica je stigla u blizinu osmatračnice. Iznenanda je otvorena nova protutenkovska paljba po “glavnom tenku” i Prvom vodu. Prva raketa pogodila je zadnji dio tenka koji je pripadao Prvom vodu, dok je druga pogodila razrušenu tvornicu iza koje se sakrio “glavni tenk”. Treća raketa izravno je išla prema najsavremenijem tenku Prvog voda [nisu svi danski Leopardi bili jednako unaprijeđeni], ali vozač je uspio manevrom izbjeći projektil koji je udario u cestu i eksplodirao iza vozila. Danske vojnike je iznenadilo što su Srbi posjedovali napredne sisteme sa noćnim navođenjem.

Svima je bilo jasno da moraju uzvratiti na srpsku paljbu. Vidljivost je bila izrazito mala, a sve što se moglo vidjeti su bljesci koji su izazivali srpski topovi i protuoklopna sredstva. Tražila se zračna podrška ali je to odbijeno. U međuvremenu Prvi vod je nastavio užurban put prema “Tangu 2”. Jaka minobacačka i topnička vatra neprestano je granatirala područje na kojem su se nalazili danski tenkovi.

Komandir diviziona Carsten nije se ni sekunde omišljao u naumu da danske posade tenkova moraju uzvratiti na srpsku vatru i da će to morati učiti ukoliko namjeravaju preživjeti. “Kada su nas napale protutenkovske rakete, pomislio sam: ‘Dosta je bilo!’ i naredio tenkovima da uzvrate vatru na raketne položaje”, izjavio je Carsten nakon okončanja borbi. Istovremeno je ista misao bila i kod Mollera koji je došao do istog zaključka. Naredio je Carstenu, ali i Drugom vodu, da neutraliziraju protutenkovske položaje VRS.

Prvo su tenkovi Drugog voda sa velike udaljenosti, iz sela Sarači, eliminisali one bunkere koji su pucali iz protuoklopnog oružja. Dok su danski tenkovi bili pod vatrom, Moller je sa svojim vojnicima otvorio vatru na položaje VRS na brdu Vis, a istovremeno su se dva danska tenka uspjela probiti do švedske osmatračnice “Tango 2”. Komandir Claus, koji je bio na udaru Zvorničke brigade VRS, nakon uspješnog proboja do osmatračnice pozicionirao je dva tenka koji su imali zadatak da osiguraju položaj oko “Tango 2” osmatračnice u slučaju novog napada.

Moller navodi da su se on i Rasmussen dogovorili da se pričeka malo sa povlačenjem prema Saračima i Drugom vodu. Jedva da su krenuli nazad a na njih je ponovo otvorena vatra visokog intenziteta sa srpskih položaja na Visu. Moller je tada donio novu i konačnu naredbu. Naredio je Drugom vodu da uzvrati vatri i pokrije povlačenje. U roku od petnaest minuta danski tenkovi su ispucali gotovo sve granate koje su posjedovali. Većina danskih tenkista je svjedočila da se brdo Vis užarilo od danskih tenkovskih projektila koji su ispaljeni. Mollerova grupa se neozlijeđena vratila da Sarača, jer je vojnik Jacob, koji je bio nišandžija drugog tenka Drugog voda, posljednjom granatom pogodio srpsko skladište, poslije čega je došlo do ogromne eksplozije.

Oko 1 sat ujutro 30. aprila 1994. godine svi danski tenkovi su se uspješno izvukli, osim dva koja su ostala na obezbjeđenju švedske osmatračnice “Tango”. Tokom dva sata borbe danski tenkovi su ispalili 72 projektila, od čega je posljednji projektil pogodio skladište municije, koje je bez sumnje prouzrokovalo najveću žrtvu među srpskim vojnicima. Iako je VRS izvjestila da je imala 9 poginulih boraca, procjene stranih posmatrača su da je tokom borbe poginulo blizu 150 srpskih vojnika. Danci nisu imali žrtava, a tek jedan tenk im je lakše oštećen.