U svojoj perceptivnoj studiji bosanskih seljaka iz 1960-tih godina, antropolog William Lockwood bilježi: “Svaku vjersku grupu također odlikuje posebna supkultura koja nije povezana sa vjerskim aktivnostima.” Tako je vjerska pripadnost postala izvor čitavog niza manjih, ali veoma važnih razlika u oblačenju, kuhinji, dijalektu, oralnoj tradiciji, narodnoj muzici, stilu življenja, namještaju i mnogim drugim odlikama svakodnevne kulture. Lockwood opisuje sitne razlike u tradicionalnoj nošnji muškaraca u području koje je izučavao: “(To je) gotovo identično u sve tri grupe. Razlikuje se samo po boji ešarpi (crvena za kršćane, a zelena za muslimane), boji usko izvezenog obruba na manžetnama hlača (crvena za Hrvate, bijela za Srbe, a bezbojna za muslimane) i stilu pokrivala za glavu.”
