Teškim porazom kod Sente 1697. godine i potpisivanjem Karlovačkog mira 1699. godine kojim je okončan Veliki bečki rat, Osmansko carstvo i definitivno ulazi u proces latargije, koje će definitivno kulminirati u XIX stoljeću nizom ustanaka i vojnih poraza koji su svakodnevno cijepali i smanjivali nekada golemu osmansku teritoriju. Ovakva situacija vodila je za sobom i probleme na političkom te finansijskom planu. Ekonomska situacija tokom XIX stoljeća bila je izrazito loša. Refleksija ovakve situacija očitovala se i na prostoru Bosanskog vilajeta u kojem 1875. godine otpočeo veliki ustanak koji je okončan propašću osmanske uprave na našim prostorima i Berlinskim kongresom 1878. godine čijom odluka Bosna i Hercegovina dolazi pod upravu nove sile – Austrougarske monarhije.
Vijest o mogućoj okupaciji od strane “zapadne nevjerničke sile”, kod naroda je izazvalo veliku zabrinutost. Zbog toga osniva se “Narodni odbor” koji je otvoreno otpočeo sa pripremom otpora okupatoru. Iako je osmanska vojska napustila prostor Bosanskog vilajeta brojni osmanski vojnici sa naoružanjem su ostali na prostoru bivšeg Bosanskog vilajeta. Također osmanska vojska je ustanicima ostavila određen broj artiljerijskog naoružanja i logistike u cilju kvalitetnijeg pružanja otpora. Na osnovu ovoga se stiče dojam da su bivše osmanske vlasti nastojale adekvatno pomoći ustanicima. Naravno takva konstatacija leži u činjenici da je osmanska država okupaciju Bosne smatrala privremenom i da će kad tad njoj ponovo biti vraćen autoritet nad ovom pokrajinom. Ipak, proces primopredaje ovlasti tekao je prema svim propisima i u skladu sa zvaničnom politikom potpisanog Berlinskog ugovora. Tako je i cijela “turska blagajna” prilikom preuzimanja administrativnih ovlasti predata novom okupatoru. Bio je to zapravo novac kojeg su za stare vlasti (osmanske) zarađivali stanovnici Bosanskog vilajeta.
Državna blagajna se nalazila desno od ulaza u Konak u Sarajevu, a otvorena je po nalogu Carsko – kraljevskog komandanta XIII vojnog zbora, čiji je predstavnik bio Kosta Horman. Predaja je obavljena 22. avgusta 1878. godine, a predaji je prisustvovao blagajničar državne kase Hadži Abdi aga, Uzeir efendija, blagajnički pisar i Galib efendija, finansijski savjetnik. Koliko je novca bilo najbolje svjedoči podatak da je brojanje trajalo puna dva dana. U kasi je, pored ostalog, pronađen novac koji je sakupljen u ime ratnog poreza tokom posljednjeg rusko – osmanskog rata. Pored domaćih groša, u kasi je bio i rublji, cvanciga, medžidija, misira, carskog novca i medalje u srebru, dok su u zlatu bile lire, austrijski dukati, napoleondori i engleski novac. Pored novca u blagajni su pronađene i razne druge vrijednosti: medalje III, IV i V reda kao i depoziti. Iz raznih pronađeni valuta: belgijske, italijanske, engleske, ruske i austrijske, možemo doći do zaključka da je finansijska situacija u Bosanskom vilajetu bila poprilično loša, te da je prisustvo stranih valuta slabilo domaći novac. U zapisniku je stajalo da je na ime ratnog poreza iz osmansko – ruskog rata primljeno 11 739 groša izdatih u osmanskoj banci. Pored toga pronađeno je 1 739 433 groša osmanskog novca.
