Razvoj Narodnooslobodilačkog pokreta u Bosanskoj krajini išao je puno bolje nego u ostalim dijelovima Bosne i Hercegovine. Ova oblast dala je Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije 14 brigada i isto toliko partizanskih odreda. Pored napretka u vojnom pogledu, u drugoj polovini 1943. godine, pokret u Bosanskoj krajini se mogao pohvaliti i razvitkom u političkom pogleddu – razvojem Narodnooslobodilačkih odbora, organa vlasti koji su bili sastavni dio narodnooslobodilačke borbe.
U političkom vrhu NOP-a za BiH razmišljalo se o definiranju položaja BiH unutar nove države. Načelo je ovo pitanje bilo riješeno u osnovnim dokumentima Prvog zasjedanja AVNOJ-a, prema kojima je obnovljena Jugoslavija definirana kao “bratska zajednica Srbije, Crne Gore, Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine i Makedonije”. U AVNOJ-evom proglasu “Narodima Jugoslavije” istaknuto je da je Srbima, Hrvatima i Muslimanima (Bošnjacima) “potrebna iskrena i bratska saradnja da bi BiH, kao jedinica u našoj bratskoj zajednici, mogla napredovati na zadovoljstvo svih bez razlike na vjeru i stranku”. U pratećim dokumentima osnovanog AVNOJ-a sadržan je stav da se u povoljnim uslovima pristupi osnivanju zemaljskih antifašističkih vijeća. Pripreme u tom pravcu mogle su otpočeti tek nakon okončanja ofanziva “Vajs” i “Švarc” i stabilizacije NOP-a u BiH.
Podsticaj za osnivanje ZAVNOBiH-a dao je sam Tito prilikom susreta sa Rodoljubom Čolakovićem i Avdom Humom u Kladnju, jula 1943. godine. Prvobitni projekat podrazumijevao je da Jugoslaviju čini pet federalnih jedinica: Srbija, Hrvatska, Slovenija, Makedonija i Crna Gora, u skladu sa njihovim većinskim nacionalnim stanovništvom. Zbog komplikovane nacionalne složenosti za BIH je bila predviđena autonomija sa direktnom povezanosti sa centralnom vlašću. O položaju BiH vođene su žestoke rasprave između PK KPJ za BiH i komisije za pripremu odluka Drugog zasjedanja AVNOJ-a. Član ratnog sastava PK KPJ za BiH Uglješa Danilović s time u vezi kaže: “Na par dana prije zasjedanja ZAVNOBiH-a održan je sastanak PK KPJ pod rukovodstvom Đure Pucara Starog. Pokrajinski komitet trebalo je da se izjasni o tome za koju će se varijantu opredijeliti: autonomiju BiH vezanu za federaciju ili federalnu jedinicu kao i ostalih pet. Pokrajinski komitet se jednoglasno opredijelio za status BiH kao ravnopravne federalne jedinice. Nije tačno da se između bosanskog rukovodstva i komisije koja je pripremala odluke AVNOJ-a (u Jajcu) vodila borba oko rješenja statusa BiH. To je bio dijalog i poslije sjednice PK ova komisija je prihvatila stanovište bosanskog rukovodstva”.
Bilo ovako ili onako, zasjedanje ZAVNOBiH-a održano je u Mrkonjić Gradu 26. novembra 1943. godine uz učešće 247 delegata, među kojima su se nalazili intelektualci, radnici, seljaci, sveštenici, službenici, trgovci, oficiri NOVJ, književnici, publicisti, novinari… Za predsjednika ZAVNOBiH-a izabran je Vojislav Kecmanović, ljekar iz Bijeljine. Za sekretara je izabran Hasan Brkić, politički komesar divizije, po profesiji pravnik. Najvažniji dokument Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a je Rezolucija, kojom se utvrđuju njegovi temeljni zadaci: učvršćenje bratstva i jedinstva Srba, Hrvata i Muslimana (Bošnjaka), razvijanje oružane borbe protiv okupatora, izgradnja NOO-a kao organa vlasti i, na kraju, podvlači da narode BiH u toku NOR-a predstavljaju samo ZAVNOBiH i AVNOJ. Bio je to svojevrstan demokratski parlament, nosilac bratimljenja naroda BiH. Ipak, i pored demokratskih načela rukovodeća uloga pripadala je komunistima sa Pokrajinskim komitetom KPJ na čelu.
