Prof. Dr. David Pettigrew, profesor filozofije i studija holokausta i genocida sa Univerziteta Southern Connecticut i član Programa za istraživanje genocida Univerziteta Yale, govorio je na današnjoj raspravi 99. kruga na temu “Nakon 25 godina, vrijeme je za postdejtonsku građansku BiH.”
“Kada razmišljamo o nasljeđu Daytonskog sporazuma, ne smijemo zaboraviti činjenicu da je od 1992. do 1995. godine Bosna i Hercegovina bila žrtva međunarodne agresije Srbije i Hrvatske. Optužnice i presude Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju identificirali su građane Srbije i Hrvatske kao članove udruženog zločinačkog pothvata odgovornog za organiziranje agresije. Milošević je konačno optužen 2001. za genocid i druge ratne zločine počinjene kao dio njegove vizije “Velike Srbije”. Haaški sud utvrdio je da su hrvatski državljani bili uključeni u zločinačko društvo u slučaju Prlić, “usmjerenom na trajno protjerivanje muslimanskog stanovništva iz Herceg-Bosne”. Unatoč činjenici da su na kraju povezani s kriminalnim zajedničkim pothvatom, Tuđman iz Hrvatske i Milošević iz Srbije potpisali su Daytonski sporazum 1995. Milošević je zastupao Republiku Srpsku na temelju “patrijarhovog dokumenta”, jer su Mladić i Karadžić već bili optuženi za ratne zločine i nisu mogli sudjelovati u pregovorima. Međutim, sastanku u Daytonu prisustvovali su i dužnosnici bosanskih Srba, koji u to vrijeme još nisu bili optuženi. Među njima su bili Momčilo Krajišnik i general Zdravko Tolimir. Kasnije su i Krajišnik i Tolimir konačno optuženi i osuđeni za ratne zločine. Problematični sastav pregovaračkog tima morao je stoga ukazivati na ozbiljna ograničenja ovog krajnje pogrešnog mirovnog sporazuma. Ne bismo se trebali čuditi da u godinama nakon Daytonskog sporazuma Hrvatska i Srbija pokušavaju podrivati Bosnu i Hercegovinu kao suverenu državu. Svaka od podržanih separatističkih / secesijskih inicijativa u Bosni i Hercegovini, nesumnjivo slijedeći svoje teritorijalne ciljeve od 1992. kršeći suverenitet Bosne i Hercegovine antimuslimanskom i nacionalističkom propagandom “, rekao je prof. Pettigrew.
Tvrdi da je postojao unutarnji izvor destabilizacije – Republika Srpska.
„Osnivači Republike Srpske službeno su proglasili geografsko područje Republike Srpske, pa su pokušali osigurati da ovo područje bude etnički homogeno. Haaški sud utvrdio je da postoji zajednički plan za “trajno protjerivanje bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata s područja za koja su polagali pravo bosanski Srbi”. Od 1992. do 1995. godine osnivači Republike Srpske izvršili su agresiju na civilno stanovništvo Bosne i Hercegovine. Međutim, unatoč genocidnim zločinima, bosanski su Srbi “nagrađeni” priznavanjem i službenom legitimacijom Republike Srpske kao entiteta u Bosni i Hercegovini, entiteta koji će podrivati suverenitet Bosne i Hercegovine tijekom sljedećih 25 godina. Nakon legalizacije Republike Srpske, njene su vlasti, unatoč Aneksu 7 mirovnog sporazuma, zajedno surađivale na sprečavanju povratka nesrba u svoje domove, iz kojih su nasilno protjerane i nastavili s naporima da postignu cilj etničke homogenizacije. Takvi napori uključuju zastrašivanje povratnika govorom mržnje, negiranje genocida, slavljenje osuđenih ratnih zločinaca i sprečavanje postavljanja spomen-obilježja žrtvama. Primjerice, 2014. godine na brdu je postavljena spomen-ploča u čast Ratka Mladića s koje su njegove oružane snage gađale civilno stanovništvo Sarajeva, a 2016. godine u studentskom domu na Palama postavljena je spomen-ploča u čast Karadžiću. Međutim, ove su ploče blijede u usporedbi s nacionalističkim spomenicima u spomen na srpske oružane snage, smještene u cijeloj Republici Srpskoj, od Bijeljine do Prijedora, Primjerice, 2014. godine na brdu je postavljena spomen-ploča kojom se slavi Ratko Mladić, s koje su njegove oružane snage gađale civilno stanovništvo Sarajeva, a 2016. godine u studentskom domu na Palama postavljena je spomen-ploča u čast Karadžiću. Međutim, ove su ploče blijede u usporedbi s nacionalističkim spomenicima u spomen na srpske oružane snage, smještene u cijeloj Republici Srpskoj, od Bijeljine do Prijedora, Primjerice, 2014. godine na brdu je postavljena spomen-ploča u čast Ratka Mladića, s koje su njegove oružane snage gađale civilno stanovništvo Sarajeva, a 2016. godine, spomen-ploča u čast Karadžiću postavljena je u studentskom domu na Palama. Međutim, ove su ploče blijede u usporedbi s nacionalističkim spomenicima u spomen na srpske oružane snage, smještene širom Republike Srpske, od Bijeljine do Prijedora
“Ova spomen obilježja počinitelja rezultiraju kolonizacijom kulturnog krajolika revizionističkim narativima, odnosno narativima koji već utječu na sljedeću generaciju, što dokazuje i izjava novog gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukoviča koji negira genocid i odbacuje haaške presude.” Postojanje Bosne i Hercegovine osporavanjem odluka državnih sudova, prijetnjama odlaskom i ismijavanjem visokog predstavnika. Vodstvo Republike Srpske pokušava spriječiti Bosnu i Hercegovinu da funkcionira kao država, što podriva svaku nadu u restorativnu pravdu koja bi dovela do pomirenja negirajući genocid i slaveći osuđene rane kriminalce. I to je dio tragičnog nasljeđa Daytonskog sporazuma. ”
Sjetio se i susreta prije 11 godina.
“Kada sam imao priliku kratko razgovarati s Richardom Holbrookeom 2009. godine, rekao sam mu da priznavanje Republike Srpske smatram legitimitetom genocidne geografije i dehumanizirajućim područjem s diskriminatornom ekskluzivnošću koje nastavlja svoj osnivački genocidni impuls. Predložio sam da se političko postojanje Republike Srpske dovede u pitanje ustavnom reformom koja bi mogla vratiti ovo dehumanizirajuće područje isključivosti. Rekao je da se u potpunosti slaže sa mnom, ali sumnja da je to realno. Osnivače Republike Srpske opisao je kao oportuniste, bandite i kriminalce. Međutim, u svojoj knjizi “Završi rat” već je izrazio svoju frustraciju zbog priznanja Republike Srpske i rekao ovo.
Daytonski sporazum pokazuje nesposobnost međunarodne zajednice da prepozna i zaustavi genocid od 1992. do 1995. godine, neuspjeh u postizanju pravednog mira u Daytonu i podršku izgradnji države Bosne i Hercegovine u proteklih 25 godina.
“Iako Republika Srpska nekažnjivo maše poricanjem genocida, dovodi u pitanje Ustavni sud i prijeti secesijom, neuspjehom međunarodne zajednice da spriječi mogućnost konstruktivnih budućih generacija i uništava mogućnost restorativne pravde.”
Dok obilježavamo 25. godišnjicu Daytona, imperativ je da međunarodna zajednica konačno stavi ovo tragično nasljeđe, rekao je Pettigrew.
„Ključna inicijativa bila bi da visoki predstavnik iskoristi svoje bonske ovlasti kako bi ispunio svoje obećanje da će donijeti zakone protiv poricanja genocida i veličanja osuđenih ratnih zločinaca.“ To bi bilo važno za preživjele koji su traumatizirani tim prijetećim i dehumanizirajućim postupcima. Poricanje genocida čin je mržnje i diskriminacije jer smanjuje i opravdava barbarske zločine koje je ciljna skupina preživjela. Ne smanjuju se samo zločini, već i patnja, pa poricanje sa sobom nosi prijetnju ponavljanja kaznenog djela. Takvi bi zakoni trebali inkriminirati u Bosni i Hercegovini negiranje ne samo genocida u Srebrenici, već i svih počinjenih ratnih zločina, kao i slavljenje ratnih zločinaca i zločina. Visoki predstavnik trebao bi dalje koristiti svoje bonske ovlasti za omogućiti preživjelima izgradnju spomenika i memorijalnih centara na mjestima na kojima su se zvjerstva dogodila, poput Omarske, Trnopolja i Višegrada, gdje je postavljanje spomenika nemoguće ili zabranjeno. Ploče i spomenici koji slave osuđene ratne zločince trebalo bi sustavno uklanjati. Uz to, bonske ovlasti trebale bi se koristiti za provedbu izborne reforme koja će stanovnicima općina prije 1992. godine i njihovim potomcima omogućiti da glasaju u Srebrenici i drugim općinama u Republici Srpskoj, gdje je njihovo biračko pravo dovedeno u pitanje. genocid. Konačno, potrebno je da se međunarodna zajednica suoči s destabilizacijom i prijetnjama odlaskom, te da ih osudi i prizna suverenitet Bosne i Hercegovine ubrzavanjem procesa članstva u Europskoj uniji i pristupanja NATO-u. Glavni bi ciljevi sada trebali biti zakon protiv odbacivanja genocida, izgradnja spomen obilježja žrtvama genocida, izborna reforma, članstvo u EU i pristupanje NATO-u, rješavanje daytonske tragične baštine i podrška dugo odgađanoj izgradnji države. što bi osiguralo okvir za ustavnu reformu i bolju budućnost za sljedeću generaciju u Bosni i Hercegovini “, rekao je Pettigrew.
