Nakon što su četničke formacije u jesen 1941. godine zauzele Višegrad, jedna grupa Bošnjaka se uspjela probiti iz opsjednutog Višegrada, nakon čega su upućeni u ured reisul uleme Fehima ef. Spahe u Sarajevu. Tom prilikom je sastavljen zapisnik 3. novembra 1941. godine u kojem je navedeno: “Pri polasku iz Višegrada zamolili su me Višegrađani i izbjeglice, da dođem preuzvišenom Reis-ul-ulemi kao našem vjerskom poglavaru i bratu rahmetli dr. Mehmeda Spahe, u kojega tamnošnje pučanstvo polaže sve svoje nade, da ga spase od očite propasti, pa izvršavajući taj amanet molim preuzvišenog Reis-ul-ulemu: da kod mjerodavnih faktora učini sve što se može, da se višegradskom pučanstvu pošalje što veće količine hrane bez ikakvog odlaganja i da se muslimansko pučanstvo višegradskih kotara uzme u zaštitu od četničko – komunističkih napadaja. Četnici su uzeli u svoje ruke cijelu okolicu Višegrada osim sela Orahovaca. Sve dokle dođu i što živo uhvate, i to muškarce od 12 godina pa na više, na najokrutniji način ubijaju. Jednim vade grkljane, druge žive gule, trećima režu uši, nos i vade oči. Ženski svijet ubijaju, a djevojke prije toga spolno upotrijebe. Mlade žene vode sebi u logore da im poslužuju i da se s njima provode. Do sada računa se da je izginulo muslimana u kotaru Višegradu na gornji način oko 2.500 računajući i ovo i odbranu. Ima slučajeva i to dosta da i djecu kolju, pa im glave peku i svojim vođama šalju. Što se tiče naših vlasti u Višegradu, tamo svu vlast vrši vojna krajina tako, da civilinu vlast u kotaru vrši vojska, pa zbog toga pučanstvo nema nikakve mogućnosti da svoje nevolje izlaže. Pravo stanje muslimanskog življa u višegradskom kotaru i samom Višegradu može se saznati jedino na licu mjesta. Pošto se je pučanstvo iz, sela sleglo u Višegrad, a sam Višegrad je pasivno mjesto, tu je zavladala neopisiva glad i siromaštvo tako, da ima dosta svijeta, koji nema niti da jede, niti da se obuče, a niti da se gdje skloni. Danas je jedino moguće hranu pribaviti preko Mostara, Kalinovika i Foče. Izlažući ovo napominjem, da su četnici sva sela popalili, pa je potrebna brza i trajna pomoć, pošto se izbjeglice ne bi imale kuda povratiti i kad se prilike srede. Treba imati na umu da se preko Kalinovika može vršiti saobraćaj čim malo snijeg padne. Ispunjavajući svoju dužnost prema tamošnjem pučanstvu, molim Vašu Preuzvišenost, da u smislu gornjeg poduzme sve potrebne korake, kako bi se spasio bar onaj preostali dio pučanstva”.
