Bosna i Hercegovina spada u grupu rijetkih zemalja koje imaju višehiljadugodišnju tradiciju kovanja vlastitog novca. Prvi poznati novac, koji je bio u upotrebi na prostoru današnje BiH, bio je grčki a pojavio se prije 2 500 godina, u vrijeme kada su na našim prostorima živjeli Iliri. Grci su sa bosanskim straosjediocima održavali veoma bliske trgovačke veze. S tim u vezi, prodavali su im skupocijeno oružje, vojnu opremu, nakit, posuđe i dr. a u zamjenu su dobijali zlato, srebro i druge metale kojih je u Bosni bilo u izobilju. Iliri, do stupanja u kontakt sa Grcima, nisu koristili novac niti im je bila poznata njihova upotreba. Kada su ga počeli koristi vrjednovali su ga po težini, kvalitetu metala i izgledu. Vremenom je grčki novac postao sve prisutniji pa su ga počela koristiti gotovo sva bosanskohercegovačka ilirska plemena, kao standardno sredstvo plaćanja.

Prvi domaći novac potječe iz III stoljeća p.n.e, odnosno prije nešto više od 2 200 godina. Kovalo ga je ilirsko pleme Daorsi, koje je naseljavalo prostor današnjeg Stoca, sa sjedištem u Ošanićima – Hercegovina. Na jednoj strani je prikazana glava nekog božanstva a na drugoj lađa oko koje teče natpis Daorson, pisan grčkim pismo. Do danas je sačuvano samo nekoliko primjeraka ovog novca koji se čuva u numizmatičkoj zbirci Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Novac veoma podsjeća na tadašnji grčki, iz čega možemo zaključiti koliki su utjecaj Grci imali na kovanje novca kod Ilira. Grčki utjecaj na daorski novac pokazuje i natpis na njemu napisan grčkim pismom: ΔΑΣΩΝ. Pojava prvog novca kod plemena Daorsa nije slučajno iz razloga što su imali najrazvijenije trgovačke i kulturne veze sa Grcima, pa su pored svega poprimili i njihovu tehniku kovanja novca. Također, gradovi, trgovi, ulice, hramovi, akropole, bedemi zidova, po svemu su podsjećali na grčke gradove. Izgled novca ima i još jedan značaj. Lik lađe na njemu govori da su se Daorsi bavili i pomorstvom, tj. da su bili gospodari velikog dijela jadranske obale.

Potpunim osvajanjem bosanskohercegovačkih prostora, 9. godine, od strane Rima u upotrebu ulazi i rimski novac, raznih naziva i nominala. Obzirom da je rimska vlast trajala više od pet stoljeća i nalazi novca su brojni. Uglavnom se radi o bakrenom i srebrenom novcu, ali su česti i zlatni primjerci. Iako postoje serije koje su kovane i na našem prostoru, taj novac, međutim, ne pripada nacionalnoj historiji iz razloga što ga je kovala strana zemlja i bio je u prometu na čitavom prostoru Rimskog carstva. Za našu historiju rimski novac ima najveći značaj u tome što je srednjovjekovni bosanski novac – dinar, dobio naziv po jednom tipu rimskog novca – denarius. Dolaskom Slavena na naše prostore i propašću rimske civilizacije, krajem V i početkom VI stoljeća, uništene su i rimske tekovine. U mnogočemu se moralo poći od nule, pa tako i u kovanju novca.

Prošli članakSilvan – vrhovno božanstvo Ilira
Sljedeći članakInteresantna anegdota o balonu i Sudnjem danu iz vremena osmanskog namjesnika Bećir paše