Tokom čitave prve polovine I stoljeća p.n.e, u rimskoj državi je trajao građanski rat. Jedno od poprišta tih sukoba je bio i prostor Ilirika, dakle današnji prostor Bosne i Hercegovine. Kada su 40. godine p.n.e trijumviri Oktavija, Lepid i Antonije podijelili dijelove Rima, odlučeno je da Oktavijanu pripadne zapadni dio. Kako bi spriječio moguće upade Antonija u Ilirik, sve do makedonske granice – koju je dobio, Oktavijan šalje svoje trupe u Ilirik, da ih tamo uvježba i osigura svoj prostor, za buduća nadmetanja sa Antonijem koji mu je bio glavi oponent. Jedna od najvažnijih epizoda tih sukoba u Iliriku (a uz borbu protiv Delmata vjerovatno i najvažnija) odvijat će se protiv ilirskog plemena Japoda, koje je naseljavalo, pored prostora današnje Like u Hrvatskoj, i prostor šire okolice Bihaća pa sve do rijeke Sane na istoku. Japodi su u ovom pohodu bili prvi bedem u daljnjem prodoru prema unutrašnjosti Ilirika i kao takvi predstavljali su prvi bedem ilirske odbrane. Koliko je sam Oktavijan ozbiljnim shvatio pokoravanje Japoda svojim komandirima je povjerio pokoravanje drugih naroda dok je sam krenuo na Japode.
Antički pisci Japode navode kao pleme koje je imalo izrazito visok stupanj razvoja rudarstva i metalurgije, prvenstveno iz razloga što su krajevi koje su naseljavali bili izrazito bogati rudnim bogatstvom, a ruda je tokom antičkog perioda bila glavni resurs za vođenje novih ratova i politike. S toga su Rimljani još ranije provocirali broje sukobe protiv Japoda, a svaki put bi se Japodi izvlačili odlukom da plaćaju visok porez Rimu. Prvi sukob su Rimljani isprovocirali još 171. godine p.n.e kada ih je napao rimski konzul Gaj Kasije, zatim 129. godine p.ne a pozom je poduzet i opširniji vojni pohod protiv njih u periodu od 78. do 76. godine p.n.e, ali su se ponovo pobuni 52. godine p.n.e zbog rimskog ugnjetavanja. S toga je Oktavijan u periodu od 35. do 33. godine p.n.e poduzeo opširnu vojnu kampanju na Ilirik u kojem će stradati i Japodi.
Sam pohod protiv Japoda je otpočeo 34. godine p.n.e kada je Oktavijan iskrcao svoje trupe kod današnjeg Senja i uputio ih prema unutrašnjosti zemlje Japoda. Bila je to samo jedna grupa rimskih vojnika koja se priključila glavnini trupa koje su išle iz današnjeg Trsta u Italiji da se sukobe sa ilirskim plemenima na prostoru današnje BiH i Hrvatske. Pojedini antički izvori navode da se grupa rimske vojske kretala i iz današnje Akvileje u Italiji, prema unutrašnjosti Like. Rimski pisac Apijan navodi da su Rimljani brzo, gotovo bez ikakvog otpora, pokorili glavninu japodskih trupa, dok je ostatak Japoda, zajedno sa vojskovođama, saznavši da se približava ogromna i moćna rimska vojska, pobjegao u šume. Ipak, da je bilo određenih okršaja svjedoči panegirik (govor) Oktavijanovom vojskovođi Marku Valeriju Meseli. U govoru se spominje ime malog japodskog vladara Domatora koji se odlučno suprostavio rimskoj vojsci. Ipak, nakon što je relativno lahko pokorio “Japode unutar Alpa”, kako ih Apijan zove, Oktavijan se okrenu prema Japodima koji su živjeli “preko Alpa”. Ovi Japodi su Oktavijanu zadavali daleko više problema. U tom pohodu naročito će značajna biti Bitka za Metul, glavni grad Japoda.
Zahvaljujući Oktavijanovim izvještajima danas imamo detaljan opis opsade glavnog grada Japoda. Početni napadi su uspješno odbijeni, iz razloga što su Japodi koristili rimske ratne sprave koje su zarobili u ranijim borbama protiv njih. Tada Oktavijan, da bi spriječio rasulo u redovima svoje vojske, uze štit i pojuri prema opsadnom mostu na bedemu. U pratnji samo svoje lične garde u prvom napadu je ranjen u desnu nogu i obje ruke, kada se opsadni most srušio na vojnike ispod njega. Tada se rimska vojska našla u panici jer su pomislili da je Oktavijan poginuo, ali se ubrzo pokazao pred svojim vojnicima. Suočeni sa upornim rimskim napadima, Japodi su poslali kurira i 50 talaca, te su se obavezali Oktavijanu da će primiti na viši dio Metula rimske vojnike, a da će oni sami zadržati niži. Kada su rimski vojnici ušli i zatražili predaju naoružanja, japodski ratnici su zatvorili žene i djecu u vijećnicu, te napali Rimljane, koji su se nalazili u višem dijelu naselja. Nakon neuspješnih napada zapalili su vijećnicu, dok su žene ubijale svoju djecu pa onda i sebe, kako ne bi pale u ruke Rimljana. U konačnoj borbi gotova sva mladost Metula je izginula u borbi protiv Rimljana. Kako ne bi ostavili nikakav trag, Oktavijan naredi da se grad sruši do temelja. Ostatak Japoda, kada je vidio šta se desilo sa gradom Metulom, odluči se predati. Time su po prvi puta i sjeverni Japodi podpali pod rimsku vlast. Jedino su se prije 34. godine p.n.e, nakon što je Oktavijan otišao, pobunili japodski Pozeni, ali o pojedinostima nemamo podataka, osim da je pohod vodio vojskovođa Marko Helvije koji je pogubio vođe ustanka a ostatak pretvorio u robove.
Neposredna posljedica Oktavijanovog pohoda je potpuno pokorenje ovog ilirskog plemena, te dijela Panona. Ipak, ovi pohodi nisu potpuno ugušili ilirski otpor, niti su rezultirali trenutnim formiranjem rimske provincije na ovim prostorima. Rimljanima će trebati još tridesetak godina i ugušenje Batonovog ustanka da konačno urede stanje na ovim prostorima. Oktavijan je ovaj trijumf proslavio 29. godine p.n.e, zajedno sa egipatskim nakon Bitke kod Akcija. Dion spominje kako je prvi dan velikog trijumfa posebno naglasio pobjedu nad Panonima, Delmatima, Keltima, Galima i Japodima.
