Rimljani su imali jasno izdiferenciran odnos prema pokorenom stanovništvu današnje Bosne i Hercegovine. U jednu kategoriju su spadali pokoreni domoroci a u drugu rimski, odnosno italski doseljenici i elementi koji su od ranije stekli status rimskog građanina. Oni koji su stekli status rimskog građanina u pravilu su živjeli u gradovima i za njih je važilo tzv. municipalno pravo. Domoroci su bili organizirani u plemenske zajednice, tj. u plemenske općine (civitas peregriorum). U početku su na njihovom čelu stajali rimski službenici, obično oficiri rimske vojske, a kada su Rimljani stekli povjerenje u domaće stanovništvo, dopustili su im da sami izaberu svoje starješine. U natpisima su pronađena imena starješina Dalmata, Japoda, Dezitijata i ostalih rimskih plemena koja su naseljavala naše prostore.
Plemenske općine drevnih stanovnika današnje BiH dijelile su se na manje jedinice koje su se nazivale dekurije (kantoni). Nakon uspostave rimske vlasti, 9. godine, izvršen je popis stanovništva sa tačnim brojem dekurija svakog plemena. Tako imamo podatak da su Dalmati bili sastavljeni od 342 dekurije i predstavljali su najbrojnije ilirsko pleme na bosanskohercegovačkog prostoru. Mezeji su posjedovali 269 dekurija, Ditioni 239, Dezitijati 103, dok su nekada brojni Ardijejci spali na svega 20 dekurija. Plemena sa naših područja pripadala su dvjema sudskim oblastima. Iz zapadnog dijela Bosne i zapadne Hercegovine potpala su pod jurisdikciju suda u Saloni (kod današnjeg Splita), a ona iz istočne Bosne i Hercegovine pod jurisdikciju suda u Naroni (kod današnjih Metkovića). Povremeno bi se tu okupljale i plemenske starješine kako bi riješile međusobne sporove i odnose sa rimskom vlašću.
U gradovima se život odvijao po rimskim običajima i zakonima. Na čelu uprave su se nalazila dva službenika (duoviri) uz koje se nalazilo gradsko vijeće (ordo docurionum). Njegovi članovi su obnašali brojne dužnosti. Edili su se bavili za komunalne poslove, kvestori su vodili finansije, sacerdot se brinuo za vjerska pitanja itd. Život stanovnika određenog grada je ovisio o njegovom položaju u vrhu rimske vlasti. Određena mjesta su posjedovala viši stupanj autonomija, a određena manji. Kolonije su imale najveću samoupravu, te su mogle samostalno rješavati lokalne poslove, nisu plaćali porez itd. U našoj zemlji takav status je imala Domavija (Srebrenica), Aquae S…(Ilidža) i grad Col. Ris… (Rogatica). Većina naselja je ipak imala niži rang. To su bili muncipiji. Među takvin su bili: Delminium (Tomislav Grad), Bistue vetus (Varvara na Vrelu Rame), Bistou nova (Vitez), Pelva (Livanjsko polje), Diluntum (Stolac), Bigeste (Ljubuški), Stanecli (Kalesija), Raetinium (Bihać), Servitium (Bosanska Gradiška), Castra (Banja Luka).
