Povelja bosanskog bana Kulina napisana je 29. augusta 1189. godine – rodni list Bosne i prvi pisani dokument koji potvrđuje samostalnost i postojanost naše domovine. Brojni tekstovi su objavljeni povodm ovog dokumenta. Od historijskih, filoloških, do lingvističko – fonetskih i morfoloških. Povelja se čak i sa leksikološkog aspekta uzima na razmatranje. Nakon brojnih analiza napravljen je i vjerodostojan prijevod Povelje na savremeni bosanski jezik. Prijevod je danas svima poznat, ali odličnu analizu teksta je dala profesorica bosanskog jezika i književnosti Zenaida Karavdić.
“Ja, ban bosanski”: ostavljen je neuobičajeni raspored riječi iz razloga što savremeni jezik ne “prevodi” stare konstrukcije, želeći zadržati arhaičnu patinu.
“Građanima Dubrovačkim”: imenice iz Povelje zamijenjene su u skladu sa današnjim uobičajenim izrazom.
“Da ću vam biti”: Obzirom da je u latinskom jeziku infinitiv futura, infinitiv iz Povelje je preveden futurom.
“Da ću istinski mir i povjerenje održavati s vama dok budem živ”: Riječ pravi mir je neprecizna jer je riječ “pravi” s vremenom promijenila značenje i konotaciju, a isti je slučaj i sa riječju “vjera” koja se danas koristi u religijske svrhe.
“kreću”: riječ “kreću” prevedena je od riječi “hodaju” pošto zvuči rogobatno jer se danas koristi za radnju kretanja pomoću nogu.
“trguju”: riječ “tr'gujuke” mogla bi se prevesti i glagolskim prilogom sadašnjim, ali se oblikom prezenta približava administrativnom stilu koji glavne priloge ne koristi, a Povelja je ipak pravni akt.
“po zemlji kojoj vladam”: Vladanje je u povelji arhaizam – konkretno staroslavenizam – nekada je očito imalo i konkretno značenje, dok danas predstavlja deverbativnu imenicu. Ljepši prijevod bi svakako bio “kraljevstvo” ili “banovina”.
“bilo da”: konstrukcija sa “si kto” danas je arhaična i nepoznata, pa su izbačene u prijevodu ove dvije riječi, kako bi se dobila konstrukcija u duhu današnjeg jezika.
“namjeravaju”: glagog “htjeti” je vremenom dobio konkretno značenje, pa je on jednostavno preveden glagolom “namjeravati”, koji ima jasno značenje.
“samo”: intenzifikator je dodat samo zbog rečenične intonacije.
“vjerno i srdačno”: instrumental “pravov’ verov’ i pravym’ sr'd'cem'” posljedica je prijevoda latinskog ablativa a moguće je da je on u to vrijeme bio uobičajen prijdjev.
“prihvatiti”: Značenje je kao i danas u primjeru: držati da je neko u pravu, ali je danas slabo korištena, pa je autorica iskoristila izraz prihvatiti s dosta širokim značenjem, pošto glagol “smatrati” sintatički ne odgovara tekstu Povelje.
“ikakve”: u latinskom prijevodu riječ “v'sega” se prevodi kao “ulla”, što znači “ikakav”
“odštete”: na mjestu riječi “zled'”, u latinskom stoji “datione”, što je ona tada značila dadžbinu uopće, ali se autorica odlučila za riječ “odštete” što je danas veoma često korišten izraz.
“da nad njima moji časnici neće učiniti nikakvo nasilje”: rečenica “i da im’ ne bude od’ moih’ č'st'nikov’ sile” ne postoji u latinskom jeziku, pa je riječ č'st'nik’ prevedena pomoću glagola “poštovati”, pa bi časnik bio onaj koji poštuje vladara, dakle podanik, ali budući da su časnici u današnjem smislu riječi ljudi na visokom vojnom položaju, banovi podanici nisu mogli učiniti nasilje Dubrovčanima.
“budu boravili u mene”: ovaj izraz odabran je zbog što preciznijeg opisa značenja.
“kako bih i sebi samom”: budući da cijeli tekst povelje izražava namjeru bana Kulina, dakle nešto što će se desiti, izabran je kondicional i poredbena klauzula kao precizniji iskaz od “kao i sebi”.
“bilo kakve”: iako je mogao stajati i izraz ikakve, izraz bilo kakve jednostavno svojom dužinom doprinosi ozbiljnosti”
“Tako mi Bog pomogao”: iako je i izraz “tako mi Bože pomagaj” poprilično jasan, danas se optativ izražava glagolskim pridjevom radnim, pa je tako i preveden, da bi bio blizak današnjem jeziku.
“piso sam”: aorist se nekada puno više koristio tako da je, stilski gledano, ovdje ostavljen neutralni perfekt.
“banovoj zapovijesti (povelov’ banov’): značenje riječi povelja i jeste “zapovijest”, ali je u to vrijeme vjerovatno značila i dokument kojim se nešto naređuje.
“po Hristovom rođenju”: iako se danas često koristi skraćeni izraz Hrista, “po Hristovom rođenju” je ekspresivnije, ali je još uvijek relativno aktuelno, a pošto u Povelji ovaj izraz stoji prije godine rođenja, ta pozicija svjedoči da su ga željeli posebno istaknuti.
“Odrubljenje glave Jovana Krstitelja”: prijevod ovog praznika danas je političko pitanje. U pravoslavnoj crkvi on se naziva “Usekanje glave sv. Jovana Krstitelja”, dok je u katoličkoj to “Mučeništvo sv. Ivana Krstitelja”. Obzirom da Crkva bosanska nije pripadala niti jednoj, izraz je jednostavno preveden na bosanski jezik, zamijenivši riječ “usecenie” današnjim izrazom “odrubljenje”.
