Piše: MARIO ILIČIĆ
U slučaju praktičnog zbližavanja Bosne i Hercegovine (BiH) i NATO-a, naša zemlja će morati reagovati na ovaj neprijateljski korak”, objavila prije dva dana Ambasada Rusije u BiH povodom, kako su naveli, “reakcija na brojne publikacije koje hvale prednosti članstva BiH u NATO-u”.
“Pozivamo bh. prijatelje da dobro razmisle, da izvagaju sve ‘za’ i ‘protiv’, da uzmu u obzir mišljenje svih stanovnika zemlje koji su daleko od konsenzusa o ovom pitanju”, navodi se u saopćenju za javnost iz Ambasade Rusije u Bosni i Hercegovini, objavi koja dolazi dan nakon što je konstituirana Komisija Bosne i Hercegovine za saradnju s NATO savezom.
Uslijedile su burne reakcije vladajućih i oporbenih političkih partija u Bosni i Hercegovini, reagirali su Ured visokog predstavnika u BiH, Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u BiH…
Svi odreda osuđuju ovakav potez službene Moskve, ali i miješanje Rusije u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine.
Naravno, zasad nije bilo kritičkih osvrta iz bh. entieta Republika Srpska, osim nekih sporadičnih, što je bilo i očekivano, a zanimljivo je kako i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović još uvijek mudro šuti.
No, zato ne šuti izvrstan poznavatelj prilika na Balkanu, ali i ruske vanjske politike, hrvatski politički analitičar Davor Gjenero, koji je precizno analizirao novonastalu situaciju.
– Ruska politika postaje sve nervoznija, jer je nakon nedavnog nastupa predsjednika SAD-a Joea Bidena postalo jasno da njegova najava snažnog globalnog angažmana Sjedinjenih Država, s namjerom da potisnu utjecaj Rusije u regijama gdje je on snažnije uspostavljen u vrijeme nesposobne Trumpove administracije, nije bila tek predizborna retorika, nego se ona postepeno pretvara u političku praksu – kazao je politički analitičar Davor Gjenero za „Slobodnu Bosnu“.
Na pitanje o pozadini nezapamćenog napada službene Moskve na Bosnu i Hercegovinu, Gjenero kaže:
– Ruska diplomacija dobro je razumjela da će Balkan biti jedna od prvih zona iz koje Amerika namjerava potisnuti ruski destruktivni utjecaj pa je zato u prosincu prošle godine ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov poduzeo balkansku turneju i pokušao dobiti neki oblik potpore balkanskih država za ruski opstanak na Zapadnom Balkanu. Paradoksalno, u Hrvatskoj, koja je članica EU i NATO-a, najjasnije je obrazložio ruske vanjskopolitičke prioritete na Balkanu, održavanje njihovog utjecaja na Srbiju, koje se, između ostalog, zasniva na opstrukciji međunarodnog priznanja Kosova i integracije Kosova u međunarodni poredak, očuvanje postojećeg stanja s Republikom Srpskom u BiH, dakle ruskom zonom interesa u toj državi, a Hrvatskoj je u zamjenu za „razumijevanje” ponudio potporu u zagovaranju novog izbornog zakonodavstva u BiH.
Za razliku od Zagreba, gdje je de facto trijumfirao, Lavrov je u Sarajevu prošao „kao bos po trnju”, a dva ključna člana Predsjedništva BiH, nakon njegova separatnog sastanka s Miloradom Dodikom i njegovim timom, uz insignije entiteta kojeg nastoje pretvoriti u paradržavu, te s Dodikom i Draganom Čovićem, odbila su ga primiti. U osvit Bidenove administracije tada su gospoda Džaferović i Komšić jasno poslali poruku da BiH ne vide u euroazijskoj integraciji nego u europskom miljeu i euroatlantskim strukturama – kaže Gjenero te dodaje:
– Upravo je to ono što Putin i njegova Rusija ne žele, a u uvjetima savezništva Europe i Amerike, euroatlantska perspektiva BiH postaje daleko realnija. To što je i nakon jasne poruke njegovu urednom, pristojnom, „diplomatskom licu”, ruski autoritarni vladar nastavio s agresivnom retorikom prema BiH, ne govori o realnoj moći Rusije nego o zabrinutosti tamošnjih vlastodržaca za perspektivu njihova balkanskog utjecaja, stečenog na Trumpovim leđima. Sarajevo se ne treba zabrinjavati zbog agresivne retorike, dapače, ona govori o tome da je danas europska i euroatlantska perspektiva BiH bolja i čvršća nego prije nekoliko mjeseci.
