U testamentu češkog vojvode Premeka I Opavskog, koji je preminuo 1433. godine, spominje se njegova treća supruga Jelena, izvorno Helena, “baštinica bosanske krune”. Njemački historičar Edmund Braun (1870 – 1957), u svom istraživanju, navodi da je riječ o kćerki jednog od bosanskih vladara. Prema tome bi i sin kojeg je ona imala sa češkim plemićem bio unuk bosanskog kralja koji je imao pravo na bosansko kraljevsko prijestolje.
Vojvoda Premek I rođen je 1365. godine kao deseto dijete Mikulaša II, vojvode ratiborskog i opavskog, iz opavske dinastije čeških Premislovića. On je bio praunuk češkog kralja Premisla II Otakara. Nakon smrti svoje braće, kao petnaestogodišnjak, naslijedio je posjede. Kao pristalica dinastije Luksemburgovaca, nakon smrti češkog kralja Vaclava IV stavio se u službu Sigismunda čime je ujedinio svoju moć, bogatstvo i utjecaj. U njegovoj službi učestvovao je u borbi protiv čeških Husita. Njegov treći brak označio je prodor bosanske kraljevine na češko tlo, oženivši izvjesnu Helenu. Helena se prvi puta spominje 23. marta 1423. godine, u jednom dokumentu nastalom u kancelariji pape Martina V, u kojem stoji da je “vojvodina supruga”. Naredni put je historiografija spominje u vojvodinom testamentu od 18. septembra 1433. godine, neposredno pred smrt koja je uslijedila deset dana kasnije. Taj dokument nam oktriva pojedinosti o njegovom životu, djeci, braku i ličnosti posljednje supruge. Prema sadržaju, Premak je sastavio testament kako bi izbjegao eventualne prepirke sinova Vaclava, Vilima i Ernesta sa najstarijim plemićima i gradskim službenicima. U segemntu oporuke koji je posvećen Heleni, ona se spominje kao “dedička bosanska”, što bi u prijevodu značilo “bosanska baštinica”, odnosno “nasljednica”. Za njezino izdržavanje određena je utvrda Vikštejn u opavskoj regiji, koja se nalazi na strmoj litici iznad rijeke Moravice, skupa sa onim što tvrđavi pripada – oružje i pokretna imovina, kao i prihod od Opave, te dvor augustinskih monaha u Opavi. Vojvoda spominje i druge dugove o kojima Helena posjeduje isprave, i koje joj sinovi trebaju bez prepreke ostaviti i platiti. U oporuci se ne spominju djeca koje je vojvoda imao sa Helenom, ali iz dokumenata nastalih u kasnijem periodu saznalo se da su imali sina Premislava.
Ukoliko Helena jeste bila nasljednica bosanskog prijestolja ili kćerka jednog od bosanskih vladara, brak sa plemkinjom iz udaljene zemlje je znatno povećao ugled vojvodi Premku. Češki heraldičar Chocholaty je, razmišljajući o Heleninom porijeklu, predpostavio da je ona bila kćerka jednog od bosanskih kraljeva s kraja XIV i početka XV stoljeća. Prema njegovoj pretpostavki bila je kćerka kralja Tvrtka I Kotromanića, rođena neposredno nakon njegove smrti 1391. godine.
O Heleninom sinu, Premislavu II postoji daleko više podataka. Nakon očeve smrti 1433. godine Premislavov stariji brat Vaclav je preuzeo starateljstvo nad svojom polubraćom. Iako je otac naglasio u svojoj oporucio da se njegova zemlja ne bi trebala dijeliti, braća su nasljedstvo podijelila već 1435. godine. Međutim, pošto Premislav u toj podjeli nije dobio nikakav posjed, vjerovatno je još ranije bio određen za crkvenu karijeru. Poznato je da je on od 1446. godine bio član bratislavskog katedralnog kapitula, a od 1447. godine studirao je teologiju u Krakovu, te od 1450. godine i u Beču. Nakon studija se vratio u Bratislavu gdje je 1465. godine dobio poziciju kanonika, te postao kantor kolegija crkve sv. Križa u Bratislavi. Živio je u Bratislavi gdje je imao kuću i gdje je 1472. godine uključen u istragu o krivotvorenju novca. Bio je veliki poznavatelj umjetnosti, skladao je pjesme na grčkom i latinskom jeziku, a smatran je učenim iz područja teologije i alhemije. Poznat je po tome što je napisao i trakat o astronomiji i astrologiji, naslovljen na “Practica verissima ad faciendam veram et perfectam lunam”, koji nije sačuvan. Iako je postao svećenik, nije prestao biti formalni suvlasnik opavskog vojvodstva sa svojom braćom, a na pečatu kojim je ovjeravao svoja pisma i dokumente pisalo je: “S. Przemeslai ducis Opavie”. Međutim, češki kralj Juraj Podjebradski ga je 1464. godine primorao da se odrekne prava na opavsko vojvodstvo ali je Premislav i dalje koristio svoju titulu. Nije bio oženjen niti je imao djece. Umro je 16. juna 1478. godine a sahranjen je u crkvi sv. Križa u Bratislavi gdje mu se i nalazi nadgrobni spomenik u obliku ploče od pješčanika.