Zahvaljujući fasciklu pod nadzivom “Pisma djece iz logara” koja je 2008. godine pronađen u Arhivu Bosne i Hercegovine upoznati smo sa slučajem apotekara Hajima Altaraca iz Vareša, koji je tokom Drugog svjetskog rata slao brojnim zatvorenicima zloglasnih ustaških logora poput Jasenovca, neophodne medikamente, hranu, novac, savjete itd., zahvaljujući kojima je preživio veliki broj zatvorenika. U pismima su se logoraši zahvaljivali apotekaru Altracu. Hajim je rođen u Sarajevu 1895. godine, od oca Salomona i majke Rebeke. Još u mladosti posvetio se pisanju stručnih tekstova u listovima “Židovska svijest” i “Jevrejski list” u kojima je pisao o odgoju jevrejske mladeži, ophođenju djece prema roditeljima i školi, načinu života i sl. Bilo je sasvim jasno da je gajio velike simpatije prema djeci, što je i pokazao tokom Drugog svjetskog rata kada je njima najviše pomagao. Također, bio je donator poznatog jevrejskog društva “La Benevolencija”, a preko njega je davao i veliki novac za stipendiranje jevrejske djece. U članku od 28. marta 1919. godine u listu “Židovska svijest” je napisao: “Počnimo sa odgojem naše djece i naše mladeži, a pitamo li se, što želimo s našim odgojem postići, to ćemo ustvrditi: hoćemo, da svaki od nas bude dobar Židov, t. j. čovjek, koji osjeća ljubav za sve što je židovsko, koji ima snage i požrtvovanosti, da u svako doba i na svakom mjestu, sa svim svojim duševnim i tjelesnim sposobnostima, sa svojim imanjem i duštvenim položajem brani interese našeg naroda. Kod djece prije pohađanja škole, kad je još intelekt u prvom stanju razvijen, i kad dijete ima mnogo instikta i osjećaja, nastojaćemo pobuditi ljubav za narod i osjećaj pripadništva našem narodu, koji je po cijelom svijetu razasut”.
U vrijeme Kraljevine Jugoslavije (1918 – 1941) Hajim je mirno živio u Varešu i bavio se apotekarstvom. Kada je nacistička Njemačka u aprilu 1941. godine okupirala Jugoslaviju, otpočeo je i progon jevreja. Voz koji se nalazio u Varešu bio je spreman da deportuje jevreje u koncentracione logore. U grupi jevreja koji su bili spremni za deport nalazio se i Hajim. Međutim, radnici u Varešu su ostavili svoj posao, došli na željezničku stanicu i svojim tijelima popriječili strane, kako voz ne bi mogao da krene. Njihov glavni zahtjev je bio da se vrati Hajim, što su tadašnje vlasti i učinile jer im nije odmah u početku odgovarala pobuna naroda. Hajim je tokom Drugog svjetskog rata ostao da živi u Varešu i pomaže logorašima iz brojnih logora u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, na način da je stanovnicima uručivao neophodne namirnice koje su kasnije proslijeđivane u logore. Uskoro se za Hajima pročulo širom NDH tako da su mu ljudi počeli slati pisma u kojima su ga molili da im pošalje životne potrebštine ili barem da im proslijedi informaciju da li su njihovi najmiliji živi. Stanovnici Vareša su cijelo vrijeme rata branili Hajima, tako što nisu dopustili da ga odvede niti jedna vojna formacija koja se na ovim prostorima borila u vrijeme Drugog svjetskog rata. Hajim Altarac je preživio Drugi svjetski rat i mirno nastavio svoj život. Preminuo je 1962. godine, a njegov grob se nalazi na jevrejskom groblju Kovačići u Sarajevu. Zbog svojih humanitarnih zasluga tokom Drugog svjetskog rata, danas je prozvan bosanskim Šindlerom.
