Prijetnje za BiH od Gazimestana do danas: Od “velike Srbije” ne odustaju ni Vučić, ni Porfirije

Obilježavanje izmišljenog praznika Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave jučer u Bijeljini počelo je očekivanim ponižavanjem države Bosne i Hercegovine koje je po ko zna koji put priredio jedan od tri člana kolektivnog šefa države BiH, Milorad Dodik.

– Gospodine predsjedniče Srbije Vučiću. Dobrodošli na svoje i među svoje. Hvala vam za podršku, rijetko me kada neke stvari impresioniraju, kao vaše olako pristajanje da pomognete RS-u – rekao je Dodik.

A onda su se nizale poruke kojima su i srbijanski i političari iz RS-a, kojima se pridružio i patrijarh Porfirije, dali do znanja da se od projekta “velike Srbije” zbog čijeg je stvaranja Slobodan Milošević 90-ih godina pokrenuo krvave ratove na Balkanu, nikada nije niti će odustati.

Srpske snage su tada uz finansijsku i političku podršku Beograda izvršile agresiju na Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, vodile rat na Kosovu, a sve samo sa jednim ciljem – “velika Srbija” ili kako to danas upakovano govore, stvaranje “srpskog sveta” i “svi Srbi u jednoj državi”.

Patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije održao je huškački govor i nije zaostajao za svojim prethodnicima, Pavlom i Irinejom, koji su bili pokretači i zaštitnici ratnih zločina i zločinaca.

– Gdje god da živi naš narod, postoji zlatna nit koja ga povezuje i koja ga čini jednim, jedinstvenim i neponovljivim. To je, braćo i sestre, nit koja se zove pravoslavna vjera i Srpska pravoslavna crkva. Svi znamo da su se kroz historiju granice država i mjesta obitavanja našeg naroda mijenjale. A nismo sigurni da u historiji u kojoj je sve relativno neće se mjenjati i ubuduće – rekao je Porfirije u Bijeljini.

Potom je na scenu stupio Vučić poručujući da ovaj historijski trenutak zahtijeva da se Srbi ujedine pod svojom zastavom – zastavom i mira i života.

– Hoću da govorim danas i o zastavama naših razlika koje moramo da ujedinimo da bi svaka od njih imala slobodu i da bismo svi mi zajedno imali svoju Srbiju i svoju Srpsku – istakao je Vučić.

Prije dvije godine, kada su Vučić i Dodik izmislili ovaj praznik i definirali ga kao “novi nacionalni praznik Srbije”, centralna svečanost održana je u Beogradu.

Tada je Vučić demonstrirao vojnu moć obilaskom postavke vojne opreme u jednom beogradskom parku, rekavši da je Srbija spreman odgovoriti na prijetnje spolja.

Upućen je i poziv svim Srbima na Balkanu da se ujedine ispod jedne zastave. Slične manifestacije i praznici, kakve su demonstrirane 90-ih godina, dovele su do krvavih ratova. Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave, praznik je koji su 2020. godine izmislili Vučić i Dodik. Datum 15. septembar je izabran jer je tog dana 1918. godine probijen Solunski front.

I u septembru prošle godine, na manifestaciji Dani Srpske u Srbiji Porfirije je kazao da je “stvaranje, postojanje i napredak Republike Srpske djelo pravde, kao i međunarodnog prava i konsenzusa, a da je za hrišćane pravedno ono što je utemeljeno na istini”. Podsjetio je na patrijarha Irineja, “koji je gajio posebnu ljubav za Republiku Srpsku i srpski narod gdje god se nalazio”.

Patrijarh Pavle ostaje u sjećanju da se nikada nije oglasio povodom brutalne agresije na BiH, koju je SPC na čelu s njim podržavao. Nikada se nije oglasio o genocidu u Srebrenici, o opsadi Sarajeva. Međutim, oglasio se i to oštrim porukama međunarodnoj zajednici tražeći od nje da štiti porodicu osuđenog ratnog zločinca Radovana Karadžića.

Irinej je promovirao ideju “velike Srbije” porukom:

– Gdje god živjeli Srbi, to je Srbija, bilo u Bosni, bilo u Vojvodini, Crnoj Gori ili drugim mjestima.

Razlike u porukama koje upućuju poglavari SPC-a posljednje tri decenije nema. Kao ni između Miloševićevih sa Gazimestana 1989. i Vučićevih danas.

U govoru povodom šest vjekova od Kosovskog boja, 28. juna prije 33 godine Milošević je rekao:

– Šest vjekova kasnije, danas, opet smo u bitkama i pred bitkama. One nisu oružane, mada i takve još nisu isključene.

Njegov govor sa Gazimestana Haško tužilaštvo podnijelo je kao dokaz o njegovim ratnim namjerama, uz napomenu da “oružana borba nije bila isključena čak i u tom momentu”.