Nakon što je prostor Bosne i Hercegovine na Berlinskom kongresu 1878. godine pripao Austrougarskoj, stanovništvo BiH uspostavlja narodnu bosansku vladu kao odraz negodovanja zbog novonastale situacije. Nekoliko dana nakon ulaska austrougarske vojske na teritorij BiH (7. avgusta 1878. godine) nova vlada upućuje poziv “svim stanovnicima BiH bez obzira na religiju da pođu u odbranu jedine domovine”. Objavu o mobilizaciji potpisao je vrhovni komandant bosanske narodne vojske Smail Haki beg Selmanović. Dokument predstavlja jedinstven primjer iskazivanja ljubavi prema domovini i to na način koji je svojstven narodu čiji je osnovni smisao i sadržaj života odbrana ognjišta i golih života. Objava glasi:
“Braćo sugrađani, probudite se, vrijeme prolazi, neprijatelj nas sa svih strana okružuje! Svima je veoma poznato, da neprijatelj, koji je našu granicu prešao i ide, dolazi, da naše vječno spokojstvo i blagostanje upropasti. Uzdasi i kuknjava vojnika, činovnika, raznijeh razreda žiteljstva, djece i žena od nasilnog postupanja neprijatelja, u Banju Luku i Mostar došavšega, ovamo se čuje. Ovakve crne dane nevidjeti i čuvati dragu nam domovinu, koju su naši oci i praoci toliku krv prolili, osvojiti i sačuvati u stanju bili, ostalo je za dužnost nama koji smo djeca onijeh gazija i šehita. Muževi domovine! Pohitimo protiv neprijatelja, koji je upro oči u našu domovinu, i koji namjerava i grobove našijeh matera i otaca velikijeh djedova gaziti, i položiti dušu.
I to vidite da radi sreće domovine za vjeru i domovinu oduševljena naša islamska braća i naši hristijanski sugrađani, koji su s muslimanima u čuvanju domovine sjedinjeni, naoružavši se oružjem oduševljenja, gomilama na granicu protiv neprijatelja idu. I hvala Bogu naša braća Krajišnici prešli su na nekoliko mjesta u unutrašnjost Austrije, povratili Prijedor i pohitjeli da i Banja Luku izbave. Na strani Vranduka sabrani prijatelji domovine također su neprijatelja do Maglaja progonili, i očekujemo s Božjom pomoći na toj strani velike pobjede. No kao što ste sa savršenim nezadovoljstvom čuli, klanci jajački i konjički su naše zemlje i naše pozdanje, nemaju snage, koja bi se mogla neprijatelju oduprijeti i tamnošnji naši jednovjernici, naši hrišćanski i latinski zemljaci ostaju bez pomoći i njihova djeca i žene u opasnosti. Pri svemu tome što se stvara pred očima svijeh događaju, ipak se čuje da neki neznajući i prostosrdačni jošt se od svojih kuća ne odvajaju, a neki se ponižavaju na bježanje i vraćaju se s ratnijeh mjesta.
Koliko je ova stvar pred šerijatom i čovječnosti ružna, i koliko, ukora zaslužuje, ne treba opisivati. Ne može se odreći, da ovdje ima još dosta ljudi, koji su za borbu sposobni i koji su po šerijatu to obavezni. Naš neprijatelj, to su Austrijanci, koji su svojom strašljivosti poznati i svakome je kao i čitaocima istorije poznato, u kome su ih stepenu nekada naši djedovi razbijali. Mi ipak nijesmo li djeca onijeh gazija? Mi koji u Bosni živimo, Islami, Hristijani i Latini, složni smo u misli odupirati se neprijateljima. Mi ako postojani budemo u ovoj slozi i oduševljenju, i ako s požrtvovanjem protiv neprijatelja postupali budemo, neprijatelj će se s pomoću Boga upropastiti i mi ćemo se u najsjajnijim listovima istorije gazilukom i patriotstvom vječno spominjati i uživaćemo pohvalu islamskih i drugih čovječnih naroda na istoku i zapadu. Da bi se ipak slavno ime gaziluka dobilo, treba svi naši jednovjernici, Hristijani i Latini, koji oružje nositi mogu, oružje s oduševljenjem uzmu i da neprijatelja na svakom mjestu hrabro predusretnu i s požrtvovanjem se odupiru i to svaku raspru na stranu ostavljajući i mnoge stvari ne tražeći, treba da pohitimo na ratna mjesta da bismo u pomoć stigli borcima, koji su prsi neprijateljskom topu i pušci izloženi i da se složno s požrtvovanjem trudimo dok god neprijatelja ne razbijemo i na bježanje ne primoramo. Neoduševljenje i nemarnost proizvode svaku opasnost. Uzrokom ovog neoduševljenja može se, ne dao Bog, naša domovina, poštenje i čast, djeca i žene nečistim nogama našeg neprijatelja pogaziti. Za ime Boga i slavnoga poroka, islamska braćo idite da neprijatelja razbijete i prognate. I vi zemljaci Hristjani i Latini, i vi za čast domovine, pod kojom ste sjenkom nekoliko stoljeća spokojno uživali, pohitajte sa svojim islamskim zemljacima u borbu i trudite se da složno neprijatelja progonite dotle, dok god se s pomoću Boga ne osigura buduće stanje i spokojstvo naše domovine, imanja, života, djece i žena.
Čuvanje domovine dužnost je danas svijeh naroda, koji u njoj žive. Kao što Bog olakšava zakonite trude radnika, tako i mi, ako se jošt više potrudimo postignut ćemo želje i neprijatelja pobijediti. Dakle potrudimo se, pohitimo našim jednovjernicima i zemljacima u pomoć i prognajmo neprijatelja preko granice, jer za nas jedna minuta stajanja i odlaganja izaziva velike opasnosti, a što se tiče šerijata on zapovijeda da svaki, koji je u stanju oružje nositi, protiv neprijatelja ide. U ovoj stvari već ne trebaju druge opomene, nego treba da se oni koji nijesu na ratna mjesta otišli, na put kreću i zaključeno je da šerijatski propisi vrše prema onima, koji bez zakonitog uzroka protiv neprijatelja ne odu, ili se gdjegod sakriju. Očekuje se da će svi, ovo spoznavajući po ovome postupiti.”
